Jedna probdjevena noć

I tako ja lunjala netom sinoć, kad zazvoni meni telefon oko pol deset. Molim - velim ja - joj S - veli moja svekrva - ni dobro. A što nije dobro - pitam ja - dala sam si dnevni inzulin četerdeset umjesto noćnog dvadeset - veli svekrva. Šta sad? A ništa, evo stižem.
I tako ja pograbila flašu sa mlijekom i kapučino još neotvorenu vrečicu, i otpeljao mene moj muž, k njoj. Ajmo mjeriti da vidimo na čemu smo - izmjerila ona - deset i pol.Skuhala ja sebi jednu veeeeelikuuuuu šalicu kapučina i pripremila se za noć bez sna. Ovakvu -

[You must be registered and logged in to see this link.]

I srkala ja nju, i nakon pol ure velim ja njoj - ajmo se bocnut i da vidimo na čemu smo sada - bocnula se ona, a šečer osam. Opa braco, padamo naglo, ni to za zajebanciju - ajmo, dvije žlice meda, mlijeka ....Gadan je taj šečer u krvi, učas može čovjeka ukomirati, pogotovo ovakvog ko što je moja svekrva, osamdeset i tri godine, a ruku na srce - kolko god nas dvije životnih peripetija prošle, ja joj želim još puno godina života. I pojela ona to, i čekamo mi još pola sata - umeđuvremenu sam ja još jednu vakvu ogromnu kapučina skuhala i srkala pomalo - i mjeri ona opet - sedam jedan. Ih, pada i dalje, ali sada sporije - ajmo bonbon i sokič slatki....I tako polako......i došli mi negdje u tri ujutro na pet jedan. Ajmo još pojesti napolitanke, sada je već krajnje vrijeme da se to počne dizati, materemi, nećemo dozvoliti da se približimo trojki, jer na trojki bu mene panika hvatala, iako, istini za volju ja sam si na papirič zapisala broj hitne, onak, za svaki slučaj zlu netrebalo ak mi mozak zašteka - eh, govorim ja uvijek - misliti treba unaprijed, a ne kada je već kasno, hehe.....
I vidi sreće, u pol četiri ujutro, počeli smo se penjati - pet devet. U pol pet - šest. Hehe....u pet - na osmici smo već bili - kriza je prošla , spavalo se nije, vrijeme provedeno sjedeći i pričajuči uz tv je iznenađujuče brzo prošlo.

Spavala nisam niti minutice ove noći, ne spava mi se niti sada - a kako i bi, jučer predvečer, tamo negdje oko pol osam sam popila onu svoju šalicu kapučina, a onda još dvije duplo veće od moje - to bi i slonicu održalo budnom, a kako ne bi mene. A nisam dala spavati niti njoj, sigurno je sigurno - dok je ona meni na oku i vidim kako fizički izgleda mogu reagirati ako treba.
Vražji je taj inzulin - spašava život, a može i začas uzeti ga.

Sa secerom u vodi ga najprije dignes,,,
uopce nebio bio problem da si joj razmutila zlicicu dvije i da je nakon toga imala normalan obrok koji ima u toku dana,,,

Ma je, ali nije mi bilo svejedno - taj dnevni je brzo djelujuči, a uzela je duplu dozu od one koja joj je bila potrebna. A ja ne znam koliko joj hrane treba da se to neutralizira na brzinu - ona je samostalna u pikanju i određivanju doze jer živi sama. Pa sam se bojala da joj ne poraste naglo,, ih - a dobro je, odradile smo problem, bolje jedna neprospavana noć nego da se nešto dogodilo i da me to muči slijedećih dvadeset godina ko nešto što je staro sada već dvadeset godina i još mi ponekad blijesne u mislima, a na Dan mrtvih obavezno svake godine.
Propusti najjače bole.