Kremšnite

Kakve kremšnite ja napravim, to su kremšnite da oližeš i vilicu i prste.

Prava kremšnita mora drhtati na vilici kad ju napikneš i ne smije se raspasti, a ne smije biti niti ko puding.
prava kremšnita je onakva kakvu ja radim.


2 litre mlijeka
8 jaja
35 dkg oštrog brašna
45 dkg šečera (za one koji vole jako slatko 55)
2 vanilija šečera
malo ruma po želji (ak ga prije ne popiješ)

I ništa drugo, baš ništa. To su kremšnite ko iz bajke, i ak me pukne, možda ih danas skuham.
A ne znam, danas idem popodne ili navečer k prijateljici.
Jesti ćemo grožđe, piti friško napravljen sok od grožđa i kupiti ću si od nje deset litara bučinog ulja po sedamdeset kuna litru.
Odmah koristim priliku i velim - ako tko treba bučino ulje, ovo je najbolje bučino ulje koje znam - koštice ručno čiščene i prane - kupite ga od moje prijateljice u Hrženici kod Ludbrega.

Napravljene kremšnite!!!

Ovako sam ja to - uliješ litru i pol mlčijeka u lonac da zakuha.
Osam jaja razdjeliš bjelanjke i žutanjke posebno. U žutanjke staviš 35 deka šečera, i miksa se to tako dugo ko za biskvit. Onda od one pol litre mlijeka koje je ostalo uliješ manje od pola, jedno dvije deci i miksaš dok opet ne zagusti. Pa uliješ još dvije deci otprilike i miksaš dok se opet volumen ne poveća, bude onako, gusto. To je bitno tako napraviti. Onaj decilitar ostali uliješ tamo u lonac, moglo se i prije, odmah, ali ne bi bilo komplicirano. Ma, ako je dobro zmiksano, možre i taj decilitar još u žutanjke, ali ako nije, bolje ne. Onda se u to, kad je zmiksano uspe brašno, onako, posvuda, ne na jednu hrpu. Miješa se kuhačom, ne mikserom. Kada se napravi kompaktno - važno je da se volumen ne smanji,oni mjehuriči održe taj volumen - kada postane žitko, onako se vuče za kuhačom, ulije se u mlijeko koje vrije i istovremeno stalno kuhačom miješa. Ulijeva se pomalo, ali stalno, neperkinuto. Kada opet počne vreti uliješ pol deci ruma ako se hoće,, miješati na laganoj vatri pet minuta. Mora se za kuhačon vući, kao tijesto kada je gotovo. E, sad kada je to gotovo, ostavi se da se hladi, i svake tri - četiri minute se promješa da se rezbije korica koja se hlađenjem stvara na površini. Za to vrijeme se od bjelanjka napravi snijeg. Miksaju se sve dok nisu tako čvrsti da kada okreneš zdjelu ne ispadnu van. Onda se doda ostalih deset deka šečera - na dva puta. Pola , pa se dalje miksa, pa opet pola i zmiksa se tako da se ne miče, da je baš čvrsto. Krema iz lonca se presipa u široku zdjelu, i kada je poluohlađeno - ne previše, u nju se polako umješa snijeg. Najprije malo - sada se kuhačom ne miješa, nego se kuhača okreče u ruci uokrug. Rotira. To je jako bitno. Time mjehuriči iz snijega ne pucaju, jer oni su ti koji kremi daju volumen. Snijeg dodati na tri puta, izmiješati dok ne postane kompaktno i odmah uliti u tepsiju.
Ja tijesto ne pečem - inače ide lisnato ili biskvit. Ja sam se odlučila za petit kekse jer me mrzi komplicirati si život. Lisnato ionako malo kada pojedem, a peći biskvit mi se ne da.
Kada imam volje za gore napravim šlag i prelijem čokoladom, a danas sam samo čokoladu stavila jer sam usput ručak radila pa mi je bilo naporno.
Čokolada - dvijesto grama u dva deci mlijeka, može i više, ne znam, ja sam i to otprilike, kad zavrije, jednostavno prelijem, poravnam i gotovo.
Idem sada razrezati, a slike kasnije.

Kore nisi rastezala, keksiči

jedino neznam ka bi čokolada legla.

Kaksi su nula boova ..nego znaš dolazi doba koncentriranog dehidriranog praška od kojeg se rade kremšnite , nakon kaj su ljudi naviknuti na taj okus više ovo domače ne bi valjalo ..isto kak kaj ne valja mljeko iz krave , ili jogurt , kruh , itd ...

Ma nisu keksi nula bodova, baš je dobro ispalo. Još da sam ih malo natopila prokuhanim mlijekom sa kojom kapi ruma, bilo bi još bolje.
Čokoladu sam morala staviti jer nama inače završnog. To lisnato što gore ide ne volim, iako se kupi gotovo i smo razvalja. Najviše zapravo volim samo čistu kremu.

Pojelo se - pola odmah,nešto kasnije, nešto svekrvi, ostalo će put Zg za koji čas.
U Mađarskoj u jednoj slastičarni kupujem ponekad drugačije - nešto su vazdušastije, laganije, baš mislim, drugi puta ću probati takve.
Ovo je inače recept bivše gradske slastičarne, i zapravo je cijela tajna pogoditi dobro ih napraviti.
Ne volim to instant, zbog aditiva, inače nije loše, probala sam jednom fašenske krafne raditi tako.