pitijacro

Bobić je napisao/la:Ona sto se otuđila, pingy321,,,

..
..nisam se otuđila al nema se časa..
...
...
...

..
..i jedva se ulogirah.. pozaboravih lozinku..

ja vam zavidim , avi sad tugujte ako vam je stalo

Ok, može tura tugovanja zbog tebe, ili za tebe, kako već odgovara - ako nam objasniš zašto. Nam zavidiš.

Ja ću osobno tugovati zdušno, ionako sam u elementu, pa mogu jedan dio tuge odvojiti za tebe i zbog tebe..
Jer više od ovoga ne mogu - ulovila me baš ona maksimalna.

Ako mi netko hitno ne rekne - a jadna - umrijeti ću bolesna i jadna.
Ako se ujuto ne probudim, to znači da me nema na forumu.
O bem ti život, naopako - ma zna se šta mislim reći.

Nemamo nijednoig jadnog smajliča, a baš sam jadna.

ma da si jadna nisi ..dva posta gore smiješ se ko ..ma skoro da zavidim

No, eto, pogledaj sada, koja je ura. Tko se ne bolestan u ovo vrijeme diže iz kreveta i kašlje, i sve ga boli.
Ubilo bi te da iskažeš malo empatije, jel....
A samo da znaš da se ovako slično u pol pet popodne smijala naša baka u bolnici, a ujutro jer došao telegram da je umrla.

Kud mi zaljepi one pozdravne, kliconošo.

Zagrli me utješno i nemoj slučajno otvoriti pp.

a ebi ga , kud te krenulo nadolje još i autoatizmom otvorim PP ..sad si ubita rekla bi ti ...moram te tvojim oružjem , na moje ne reagiraš

Samo da te utješim ja još kašljem ..i to sve

Sad mi je malo lakše - dobro je ak još patiš, znaš onu - bitno da je i susjedu krepala krava.

Smisliti ći ja novu taktiku kako da te pregazim ko palačinku (o, materemu, večeras ćemo jesti palačinke sa eurokremom!!!!)
Čekaj samo da razradim detaljni urbanističko- psiholioški plan,

Joj meni, ovo mi se progresivno pogoršava.
Šta da napravim?
Tako sam jadna i beznadna.

Staviti toplomjer,,,

dobro je kazu osvicati se, znoj odnosi svu tugu cemer i jad, na bolest mislim,,,

Ovaj na živu jesam.
Ispada da sam simulantica.

Onag bez skale koji istjerava znoj ću se probati dokopati prije spavanja. Pa će mi nestati kašlja.

O materemi, ovo moram reći da si malo podignem tmuran dan -


....i tako ja tu za kompom sjedim, obukla se još nisam, kapučino srčem, grijanje radi, i zavalim se ja u stolici onak, i noge stavim gore na stol ko i obično, i slučajnoo bacim pogled na njih - em mi se ogolile jer kučni spao - i vidim - ooooooooooo........pa ja imam zbilja dobre noge. Ma za jednu tetu i predobre.
A nisam vjerovala neki dan na placu kada su mi rekli.....ma lažem, jesam.

Ak netko misli da sam bedasta, u pravu je, ali baš mi se živo......

pitijacro je napisao/la:Ovaj na živu jesam.
Ispada da sam simulantica.

Evo sam se pretvorila u pravog bolesnika - 37,4.
Netko bude rekao - ih, nije to ništa.
I ne bi bilo kada bi moja temperatura tijela u normali bila 37.
Ali ona nije nikada prešla 36,5 a zapravo je većinom 36. Kada mi ništa nije.

Kako sam bolesna - buhuhuhubuuuu......(ovo plačem)

I tako mi ispratili jutros našu dijecu za Veliku Britaniju, otišli u jedan gradič trideset kilometara od Londona, raditi, živjeti, i najvjerojatnije tamo i jedan dugi period ostati. A možda i zauvijek.
Dvoje djece, dvije unučice, jedanaest godina i godinu dana postati će engleskinje, većoj će Hrvatska i porijeklo ostati u srcu, a mala - tko zna, najvjerojatnije neće nikada osjetiti dubinu porijekla, rodnog kraja.....
U pola dvanaest su se javili - sletjeli vele, a javili su se i maločas, u iznajmljenu praznu kuću smiještaju namještaj, ničega u njoj nema, goli zidovi i pod. Novi početak, nova borba za bolji život.....
Plakala jesam, poklekla nisam, vjerujem da tako mora biti, svatko ima pravo na svoj komadič neba pod suncem - trenutno je Engleska njihov - a ja ću sebe uvjeriti da je tako dobro i da mi ništa nije i ništa me ne boli, niti duša niti srce, a oči se ionako moraju isplakati da se prašina gorčine ispere i u njih uđe novi sjaj budučih sretnih trenutaka života.

Ne znam jel ovo crnjak ali meni se čini prigodno

Ne mogu vjerovati, cijeli dan od jutra do sada i nisam si ništa kupila. N-i-š-t-a. U svemu tome šarenilu ja ne mogu naći ništa što će zadovoljiti moje kriiterije, koji istini za volju i nisu baš neki, ali ona uštogljenost i ukočenost u meni mi jednostavno neda da kupim te kineske i turske krpice od lošeg pamuka i sintetike. Ipak ću ja uzeti par tisućica i krenuti u obilazak dućana za ozbiljne žene, držati se stila u kojem se osjećam ugodno, bez obzira što o tome netko mislio. Je da sam u duši razigrana curica, ali tijelo pokazuje nešto drugo, pa hajdemo mu ugoditi i dati mu ono što mu je primjereno.

Nešto sam ipak kupila, jednu sitnicu koja će kako izgleda pričekati drugu ljetnu sezonu u ormaru, stavim si ovdje dok mi se mob napuni.

Di smo sve bili......

Eh, ovo sam si kupila - nisam mogla odoljeti -

To je suknja sa hozn tregerima?

Kaj hoćeš, baš je cakana, sada si još samo moram kupiti haljinu i cipele za uz nju.

Bilo to naše beličko proščenje jučer, naša je crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji, i sjećam se kada sam još mala bila, i sve do pred desetak godina, to je bilo naroda da se nije moglo mimoilaziti. Ja sam oibično tek nakon ručka mogla pogledati, ili navečer dok smo na zabavu išli jer je goste trebalo ugostiti, ali, to proščenje, to je bio doživljaj.
Ovo jučer je jedan jad - rezultat vremena u koje živimo, žalosno i jadno. Niti ljudi, niti licitara, niti djece......mrtvilo.



Srela ja jednog znanca, sa njegovim mlađim bratom sam u školu išla a svi skupa smo se igrali kauboja i indijanaca, tukli se i kupali u potoku iza sela, skakali sa drveča i spuštali se na granama do zemlje.....i veli on meni - sad bih se na ringlišpilju peljal. Je, rekla ja - i ja. Ajmo. Ma ne, reko on, kaj budu ljudi rekli......sjedili na klupama vani iepred kafiča i gledali nas. Ma ajmo, boli mene briga kaj bude netko rekao, idemo - muž je već otišao i kupio nam karte, i tako smo se mi zavalil u sjedala........

Dok je on mene odgurnul, ja sam mislila da se bude sjedalo otkačilo i da budem na crkvenom tornju završila.......a vjetar ti klizi niz lice, milina, a letiš i vrtiš se ko vrtuljak, a one tri kugle sladoleda što su se pet minuta prije smjestile na dnu želuca se počele premještati i penjati se sve više i više, pa se uskovitlale.....materemi, ako nisam pet puta poželjela da ringlišpilj stane, da siđem i da sjednem na miru jer mi je u glavi i u cijelom tijelu sve plivalo.......






Eh, prvi mi je puta u životu bila mučnina. Ma ne bi mi bila, ali me je gurnuo tako da sam se zavrtjela, a i ja sam se okretala i lovila ga - Ih - kaj da velim, prije nego smo krenuli za Zagreb, morala sam pol ure odležati, a muž mi je otišao u apoteku po tablete za putovanje. Ih......

Ne bi ti ja na to sel ..nema tih novaca

Rozica sve najbolje ti zelim,,,
Daj ti Bog srece i zdravlja jer za sve ostalo lako se pobrines sama,,,

Hvala ti Bobić, nisam uopće sumnjala da ćeš se sjetiti.

Misliti ću sa zahvalnošću na tebe dok budem jela janjetinu.


Bobić -

I tako, došao moj muž danas kući, i donio dva buketa - pitam ja njega - zašto dva?
veli, jedan ima pedeset četiri ruža, a drugi mu je bio lijep, pa nije mogao odoljeti, a pošto sam ja žena koja zavrijeđuje daleko više od ovoga - nije ni trenutak razmušljao - uzeo je oba.





Onda mi je došla prijateljica kojoj sam rekla - imam jednu rođendansku želju. A šta, pitala me ona. Uberi u dvorištu cvijeće i napravi mi jedan buketič, i ništa, ništa, baš ništa drugo mi nemoj donositi. Donjela mi je prekrasno cvijeće i jednu bombonjeru.



Pa je došla prijateljica koja me pitala što želim za rođendan. Ona voli peći kolače, i peče svakog petka, pa sam rekla - ako ti nije teško, napravi mi tortu. Pita ona mene - a koliko budeš sada imala godina. Pedeset i nešto mjeseci , rekla sam ja, pa je ispalo ovo



e, sada je bilo vrijeme za janjca staviti na stol, pa sam ga ja i stavila - izvrsno su ga spekli



Eh. što smo ga pojeli - od petnaestokilnog janjca ostalo je samo pola.
Onda sam ja rezala tortu - onu na kojoj piše da imam pedeset godina i četerdeset osam mjeseci



Na kraju večere malo voća i kolača, kapučino su jednoglasno odbili, a i kolače, pa sam im ih spremila za kući

A jadna ja, zamalo da umrem jučer, izgubila sam pet litara krvi i pola mi duše sa njom pobjeglo......





Staviti ću ove ovdje - a što su nas u srijedu ispilili, a veli muž, sada su svaki dan tamo - ovaj što frulu svira, svira uporno - ma svirao je on od pol devet do pol dvanaest skoro pa stalno, ali samo jednu muzičku rečenicu, stalno isponova, stalno, stalno, stalno, stalno.....a ovaj drugi, mršavi, on je za to cijelo vrijeme - čak i dok bi frulaš na pol minute stao, valjda da uhvati dah - isto tako stalno rukom mahao gore-dolje - imao neku zvečko sa kuglicama, mi smo već sve izludjele, ja i Belalova, a i ova dvojica uz nas. Pa daj čovječe, pobogu daj bar neku izmjenu intonacije, došlo mi da sav utržak zgrabim iz blagajne i dam im, samo da se maknu ili prestanu svirati.
Inače, taj mršavi je tu već od ljeta, njemu sam kupila nešto za pojesti neki dan, pa mu dam povrča tako.....veli, iz Bosne je, beskučnik - a veli mi susjeda da su mu naši tu sa fejsa se organizirali naši međimurci i našli mu smještaj, i platili čak za neko vrijeme sobu, ali je odbio nakon nekog vremena i opet je na ulici. A rekao mi je da dobiva neku socijalnu pomoć, sad ne znam, jel ovdje našu, ili iz Bosne, pojma nemam, ali razmišljam - ma mlado, u snazi, i mi ga tu hranimo, vidjela sam da mu i drugi prodavači daju ponekada nešto, i isto mu kupe za pojesti, a uvijek se može naći neki posao, pogotovo kada ti netko želi pomoći. Šta to lutalačkog ima u njemu.......