Dragi moj Vlado,

Preuzeto s fejzbuka

Dragi moj Vlado,

Pozdravljam Te s poštovanjem.

Molim, nemoj da Ti zasmeta što se obraćam sa "Ti". Jednostavno, nekako osjećam kao da se dugo poznajemo jer već dugo surađujemo na mnogim područjima. I iako se uvijek kriješ iza zaštitara, TV kamera, blindiranih vozila, ipak mi se čini da smo nekako bliski, pa mi se činilo pomalo neprimjereno da Ti govorim "Vi". Nadam se da se nećeš ljutiti i uzeti mi za zlo.

Dugo Ti se nisam javljao, ali, evo, danas me nešto podsjetilo na Tebe, pa odlučih napisati pisamce, provjeriti kako si, služi li Te zdravlje, kako ljubav i tako to, kako već ide, jel :)

Ja sam Ti dobro, živ sam, zdrav sam, oni koje volim su dobro, a dobro su i oni koje ne volim, pa bi se rječju moglo reći da mi je zapravo, odlično, i hvala Bogu da je tako! Jest da nemam ni posao (za što nikog ne okrivljujem) ni svoj stan (za ovo pogotovo nikog ne okrivljujem, samo navodim kao činjenicu), ali zahvaljujući dobrim prijateljima koji me još podnose ja imam gdje živjeti, a bormeč se ima i za pojest. Ukratko, kad sebe usporedim s bezbrojnima u Hrvatskoj, ja sam pravi sretnik, pa se neću ni pokušati žaliti što mi nije još i bolje nego što mi je sada.

Nego, šalu nasranu, povod za ovo pismo je današnji događaj koji me, kako već spomenuh, podsjetio na Tebe.

Dođem Ti ja tako danas u FINA-u provjeriti imam li i koliko novaca u Braniteljskom fondu (sjećaš se, imam braniteljski status. Onaj pravi, stečen na ratištu. Istina, moje zasluge su mizerne prema onome što su podnijele tisuće pojedinaca i obitelji, ali, nećemo bit lažno skromni, ipak imam neku maaalu pinkicu zasluga za obranu Domovine). E, da, i tako Ti ja dođem na šalter i ljubazna gospođa mi kaže koliko imam za podići temeljem dividendi. Super, pomislih, taman za platit 3/4 rate plina!

- "Odlično, gospođo, možete mi to isplatiti, molim Vas." - rekoh razdragano veseleći se plinu k'o svinja glistama.
- "Može, dajte mi OIB." - ljubazno mi odgovori gospođa značajno me pogledavši u oči. Nije bilo podsmijeha u njenim očima, nije bilo ni prijezira prema mojoj neukosti u birokratskim igrama. Rekao bih sada da sam vjerojatno vidio malu dozu sažaljenja, kao da je znala ishod događaja.

Usprkos tome ja naivno izadim zdravstvenu ponosan što znam da na njoj stoji debelo utisnut taj podatak.

- "Ne, gospodine, treba mi potvrda o OIB-u, ovakva, vidite." - reče pokazujući mi nekakav listić. Vjerujem da je bila Potvrda o OIB-u, jer sam prećorav da bih pročitao tekst udaljen dva metra od mojih organa vida.
- "Hm, gospođo, zar Vam moja osobna iskaznica, iskaznica branitelja, zdravstvena iskaznica i eventualni potpis na isplatnici nisu dovoljni da bismo utvrdili moj identitet? Osobne više ne vrijede u Hrvatskoj?" - rekoh zabrinuto, jer, skrušeno priznajem, ne pratim aktivno vijesti i svašta se moglo dogoditi ovih dana. A ni 21.12. nije daleko.
- "Ne, gospodine, takva su pravila." - pomalo sažaljivo je to izrekla, sada sam siguran.
- "A, razumijem, hvala, pravila su pravila. A, recite mi, mogu li prodati svoj udjel u Fondu?"
- "Možete, a isplata vam je za 60-tak dana."
- "Šezdeset dana... hm... hvala, do viđenja."
- "Do viđenja."

Eto, to Ti je bilo to. Moram Ti reći da mi se uopće nije svidjelo. Sjećaš li se Ti, Vlado moj, kad si me zvao da pođem u rat za tebe? Kako sam trčao do zbornog mjesta? Pa onda kad je krenula Oluja i kad su mi od doma javili da mi je došao neki poziv, a ja sam bio stotinama kilometara udaljen, ali sam opet trčao (dobro, ajde, autom sam išao) da bih ponudio život za Tebe (koji mi je, hvala Bogu, i ostao u vlasništvu).

Znaš, malo sam ljut što me sada toliko onemogućavaš i obeshrabruješ da preuzmem tih svojih bijednih par kuna koje sam (pošteno) stekao.

To ne znači da sljedeći puta neću ponovno skočiti za Tebe i ponuditi Nebu svoj život da bih Te obranio od tuđina, pa ako ga uzme dobro, ako ne - još bolje. Samo ću to učiniti uz nekoliko preduvjeta.

Uz eventualni poziv da se odazovem na ratnu mobilizaciju morat ćeš priložiti sljedeće dokumente:

- potvrdu o proglašenom ratnom stanju (jer nema smisla ići u rat ako rata nema)
- potvrdu o poslanim pozivima u rat svim članovima obitelji državnih dužnosnika prema pozitivnim zakonskim propisima u takvim okolnostima
- jamstvo da ćeš se brinuti o mojoj djeci u slučaju moje pogibije (u 6 primjeraka)
- potvrdu od MMF-a kojom se potvrđuje da imaš dovoljno sredstava na računu za brigu o mojoj djeci
- izvodi s tvojih računa sa stanjem za zadnja 3 mjeseca kojim se potvrđuje da ćeš teoretski biti sposoban brinuti se o mojoj djeci
- plus svi ostali dokumenti kojih ću se sjetiti od ovoga trenutka do trenutka uručenja eventualnog poziva

Istina, nadam se da više nikada neće do rata doći, ali način na koji upravljaš Lijepom Našom ne ohrabruje. Ponekad se pitam jesi li Ti odgovoran i za 21.12.2012. Jesi li?!

Dakle, izostane li neki od tih dokumenata, ni ja niti moja djeca nećemo stati u Tvoju obranu. Djecu ću lijepo spakirati, pa nek idu prosjačit po Europama, a i ja ću vjerojatno za njima.

Žao mi je da si me naveo na ovakav potez, ali svim prijateljstvima dođe kraj, pa je tako vjerojatno morali biti i s našim.

S poštovanjem
Tvoj dosadašnji prijatelj Tomo

copy paste s jednog foruma



Danas pričam s jednim prijateljem i tako mi do teme Grčke i kaže on meni : evo ti jedan primjer, Grčka je država sa najviše neizgrađenih krovova na svitu. Gori jin viri armatura a kuća bez kriva se vodi ka nezavršena kuća, a na takvu ne plaćaš porez i kako će država živit. Eto tribali bi mi do Grka po savjete pa vidit kako sjebat EU a i sebe, al brate lako za nas bitno da nju skrkamo.