Sudbina ili nesretan slijed okolnosti......ili......?

Sjećam se prvog razreda srednje,bilo nas tridesetak u razredu,večinom cure i desetak dečka.Jedan od njih je bio Mladen,dečkič milog nježnog lica,uvijek nekako bledunjav i nekako povučen.Razišli se mi nakon škole svatko svojim putem i tek sam nakon par godina slučajno saznala da je umrla jedna cura - Mirjana,isto tako uvijek bledunjava i neprirodno mirna.Imala je leukemiju.Nekako u isto vrijeme još je jedan dečko umro,Moca smo ga zvali zapravo sa dvadeset i pet godina ja poginuo,zaletio se na željezničkom prijelazu u rampe.
Imali smo ujaka,živio je u prigradskom naselju,umro čovjek i pokopali ga na gradskom groblju.Obilazili smo grob tako ponekada,i slučajno sa naišla na jedan grob - izdaleka me privukla slika poznatog lica.Na spomeniku je bilo napisano ime - Belalov Mladen,umro 1981.Ispod njegove slike bila je još jedna sa datumom smrti 1983.Njegov brat,dvije godine stariji od njega i umro dvije godine nakon njega.Bila sam zaprepaštena i šokirana,u dvije godine roditelji su izgubili dva djeteta,mlade ljude,djecu tek na početku života - jednog sa dvadeset godina ,a drugog sa dvadeset dvije.Povezala sam njihovu smrt sa onim blijedim,svietlim tenom i zaključila da su umrli od neke nasljedne bolesti.

Na gradskoj tržnici sada prodajemo povrće i pričao meni muž - susjeda mu je Belalova iz Novog sela Rok.Sjetila sam se odmah Mladena pa mu rekla neka je pita jesu li u rodu.To je Mladenova sestra.I ispričala mu je šta se dogodilo - Mladen je poginuo kao šofer sa dvadeset godina,bio je zaposlen u GK,a nakon dvije godine je u toj istoj firmi kao šofer poginuo i njegov brat.A ona je nakon toga nastradala u saobračajnoj nesreći i izgubila jedno oko.
I sada se ja pitam - jeli im sudbina odredila tako,postoji li doista mogučnost da nam je slijed života određen rođenjem i nemožemo utjecati na ono šta nam je "sudba" odredila ili je sve samo splet nesretnih okolnosti.Ili postoji neka mračna sila koja nam može nauditi.Naime,obitelj Belalov je porijeklom iz Bugarske,a nekoliko generacija već živi ovdje.Uspješni su povrtlari,financijski dobrostojeći i trn u oku mnogima koji su im zavidni.Pošto nisam praznovjerna,mračnu silu bih kao prvu eliminirala.Ostaje sudbina,jer ako je toje braće u par godina nastradalo u prometnim nesrećama,to nemože biti slučajnost.Iako mi niti ta sudbina nekako ne leži.Ako je,jeli to kazna nekome ili je nešto drugo u pitanju.U slučajnost vjerujem još manje,jer troje brače da nastrada na isti način mora jednostavno biti više od slučajnosti.....

Kak bilo da bilo, ja mislim da je roditelju najteže kad pokapa vlastito djete.
A tek troje .....

Možda bi dubljim istraživanjem došla do saznanja da su zaspali za volanom , nema to veze s porijeklom nego trčanjem za zaradom ..bugarska šljiva ili paprika na međimurskoj veletržnici , ili obrnuto .

Ma nema veze jesu li zaspali ili na bilo koji drugi način se to dogodilo - prvi brat je vozio kada je poginuo,a drugi je bio suvozač.Uostalom,i u istoj su firmi radili,u toj firmi je radio i moj muž,velika je,imali su gradilišta po čitavoj bivšoj Jugoslaviji ali,za sedam godina koliko je muž tamo radio nitko nije poginuo.A njih dvojica braće u dvije godine jesu.Ajd,da ja drugi umro na drugi način,i sestra nastradala drugačije a ne u saobračajki,moglo bi se to računati kao nesretan sljjed okolnosti.Meni ovo zapravo liči više ko neko prokletstvo.
Napisala sam tamo preko ima već dosta vremena jednu pričicu kako sam po dvorištu nalazila zakopane razne stvari - kosti,neku crvenu krpu,u garaži kokošje jaje duboko ispod nekih starih sanduka - u mome dvorištu nikada kokoš nije kročila,niti moja niti susjedova, pa kokoš krepanu prislonjenu i zakopanu uz plastenik na uskrsni ponedeljak,sviježe meso ispod grmiča u dvorištu,pa u jednoj sviježe iskopanoj grabi koju je trebalo zagrnuti cijeli sviježi svinjski buncek - evo sam i prije par dana našla jednu kost zakopanu u plasteniku - sama nikako nije mogla doći,a to je navoz poljske zemlje navezen prije petnaest godina...ima ljudi koji pokušavaju nanjeti zlo drugima,evo sam se uvjerila na svom primjeru,iako ja ne vjerujem da mogu.A sad,mogu li,tko zna....i meni se događaju loše stvari koje pripisujem slučajnostima,ali samo zato što nisam sklona vjerovati u nešto drugo.