Eh živote.........

SUICID NA PRUZI
FOTO: Nepoznata žena u Štefancu svoj život skončala pod kotačima vlaka
"27.04.2015 12:46 Štefanec | Piše: n
U ponedjeljak je, 27. travnja, oko 11:40 sati stotinjak metara od pružnog prijelaza u Štefancu zasad još neidentificirana ženska osoba izvršila suicid bacanjem pod vlak.
Prema neslužbenim informacijama svjedoci kažu da je ženska osoba nadolazak vlaka pričekala skrivena u žbunju nedaleko pruge te se njegovim nailaskom pokazala van i skočila na šine pa vozač kompozicije nije stigao ni reagirati.

Policijski očevid koji će detaljno utvrditi okolnosti događaja samo što nije počeo pa ćemo vas o ostalim aktualnim informacijama o ovom događaju izvijestiti u nadolazećim vijestima."



Nije nepoznata, žena je to iz moga sela, ulicu iza moje, Ruža, ona i muž proveli su svoj radni vijek u Njemačkoj i vratili se kući dočekati starost.
Ne znam ništa o njihovim obiteljskim prilikama, osim da je i njen otac prije dvadesetak godina na isti način tako okončao svoj život.
Je li u pitanju neka trauma ili životno razočaranje, depresija....ne znam.

Moje selo ima oko dvije tisuće sedamsto stanovnika.
Od smrti ove žene, umrlo je još petero ljudi, i jedna je od jučer na dobrome putu za to.
Sve redom žene.
U mojoj ulici di je druga kuća dvije susjede - jedna navečer, druga drugo jutro. A jedna istog dana na drugom kraju sela. Teta ove što se bacila pod vlak.
Ajd, te su u lijepim godinama bile, ali ova od jučer što je strefio moždani, četiri godine starija od mene.

Prosjek neki mortaliteta za cijelu godinu je oko trideset pet ljudi.

Crna se kronika nastavlja - prošli tjedan umrla pedeset osmogodišnja žena - ona što je imala moždani par dana ranije, a prekjučer se objesila jedna sedamdesetogodišnja.
Veli moja susjeda da ja ovo deseta u tri tjedna. Za neke nisam niti znala, daleko sam od crkve, pa se zvono često ne čuje.

Ovakvu godinu, sa toliko smrti u tako kratkom vremenu ne pamtim - i sve redom žene.

kaj , bojiš se da si ti na redu?

Ma kakvi, ja se grčevito držim za život, volim ja život, ja ne mogu umrijeti dok mi se ne ispune svi snovi.

Ma boji se ona da ne pocne i vrag dolaziti po svoje,,,,

Neće, koliko sam ja puta bila pola koraka do smrti, imam samo jedno objašnjenje - ili sam toliko dobra ženskica da me stalno netko čuva, ili sam tolka gadura da me tamo gore ne žele primiti.
Da se prisjetim -
- jedno zalijetanje u tuđi auto sa nesvjesticom.
- jedno prevrtanje kamionom
- jedno zalijetanje autom u stablo (to i nije bilo nešto, mala brzina bila).
- jedno spavanje za volanom kamiona i grebanje zaštitne ograde.
- jedan pad sa stabla sa pet metara visine na leđa.
- jedno zaljetanje šlepera u kombi - totalka kombi, ja živa.
- jedna EU sa peterosatnnim izljevom krvi u trbušnu šupljinu - kritičnio vrijeme je trosatno, ali ja valjda punokrvna - dijagnoza bila - duša na jezku, ali ja ko za vraga tog časa zatvorila usta, a zna se da inače usta ne zatvaram.....
- jedno postporođajno teško krvarenje sa tlakom 70/40 - netko je zbog toga trebao dobiti otkaz......
- jedan udar groma tri metra iza mene, prelomljena agacija na pola
- jedan ulet kamiona u zavoju ravno na mene ukoso, pol metra manevra u zadnjoj sekundi....
- jedan isti takav osobnog auta - čula sam svoj vrisak, nisam znala da sam to ja vrisnula....
- jedan........ ma...

Ima nešto, ima, što me čuva, valjda....ma ima.
A imam i znak, podsjetnik da me čuva.
Poslikam?
Hoću.

Na ovo sam mislila kada sam rekla da me možda nešto čuva - ja jako dobro znam od čega mi je to, ali se već pet godina pitam zašto je ostalo u ovakvom znaku....inače, to su bile rane koje mi je napravilo mokro vapno.

[You must be registered and logged in to see this link.]