Ubola me osa - i jučer

Hm, ko što rekoh, ubola me jučer osa, ali sada je sve prošlo ok, ali sam se sjetila kako je to bilo kada me prvi puta ubola pa ću si ovo staviti tu, - ma to sam davno već rekla negdje drugdje , ali budem sada ovdje zaljepila da se podsjetim, jer se uvijek smijem dok se sjetim toga.

U životu se svašta događa,grizu vas, ljute vas, bodu vas, a kad smo već kod bodenja, da ispričam još i kako me je ubola osa.To je bilo ono,kada me je suprug vozio na hitnu. E, bilo je to ovako-bio je neki dan,ne sjećam se više jeli bila nedelja ili obični dan u tjednu, ali znam da je bilo ljeto, sunčano prijepodne, i ja sam krenula spremati ručak. Šta? Uz ostalo, naravno i krumpire.Pa ja sam beličanka,u mome selu krumpira ko u priči, pa je nekako normalno da krumpiri budu na meniu češće nego neki drugi prilozi. I tako sam si ja lijepo stavila u jednu zdjelu oprane krumpire i izašla ih guliti van iz kuće, na blago prijepodnevno sunce, na stepenice ispred kuće. Samo me je , kada sam izlazila, odmah kod izlaznih vrata malo iznad pete na nozi ubola osa. Zločestoća jedna, piknula me bez povoda, onako, pošteno, zapeklo me ko da je grom sjevnuo, i odletjela. Ma nisam ja neka mimoza, je da je bilo neugodno, ali već su me ranije pčele toliko puta napikale da sam prestala obračati pažnju na ovakve sitnice, i bez nekog uzrujavanja sam otišla do prve stepenice, sjela, i počela guliti. Peklo je još uvijek, ali nakon trećeg krumpira se pomalo počelo primirivati. Nakon četvrtog boli skoro više nije niti bilo, jedino sam počela osjećati kao da su mi očni kapci počeli nekako bridjeti. Ustala sam i otišla u kuću do supruga koji je gledao nešto na tv-u, i rekla mu-daj pogledaj, kakve su mi oči.Pogledao me je on, onako, i ne baš previše zainteresirano, valjda sam mu ometala koncentraciju, pa rekao-kakve su ti oči-oči ko oči. To me umirilo, pa sam se vratila na stepenice i nastavila sa guljenjem. Sunce toplo,j oš je jedan krumpir oguljen, ali sada su mi počela bridjeti i uha. Ostavila sam ja zdjelu opet na stepenicama, vratila se u kuću, podigla kosu i zapitala muža-kakve su mi uši? Zagledao se sada on malo pomnije u moje uši i konstatirao-uši ko uši. Pa sam opet otišla guliti. Treba taj ručak konačno i početi pristavljati .Eto, guli se zadnji krumpir, i baš i tome trenutku oko mene je počela ples još jedna osa. Mahnula sam rukom da je otjeram, kad-imam šta za vidjeti-koža na ruci mi je bila sva gobičasta, sve se osulo, a bome i druga ruka isto, sreća što ih nemam više, jer bi i te sigurno bile osute. Ostale djelove tijela nisam niti provjeravala, ustala sam brzo, odjurila u kuću,iz hodnika viknula mužu-pali auto, idemo na hitnu, na brzinu se istuširala-ne možeš znojan i bogtepiraj kakav doktoru, tko zna koje će mu sve djelove tijela pasti na pamet pregledavati, obukla haljinu, usput obula ljetne sandalice (one krasne nove sa srednje visokom potpeticom, a tako udobne za nositi), i nije prošlo sve zajedno niti pet minuta , a mi smo već jurili prema gradu. Pogledavala sam pomalo ljutito u muža i mislila-e, tu ti je sada-oči ko oči i uha ko uha. Tako ti je to kada je film važniji od rođene supruge. Vidjela sam da je zabrinut, gas je pritisnuo do kraja, pogotovo kada sam na ulazu u grad počinjala ostajati bez zraka, mislim da ga je pomalo počela hvatati panika. A i mene. No,eto, na hitnoj smo. Dojurio je liječnik odmah, konstatirao alergiju na ubod ose, prepisao mi injekciju, dao uputnicu za vađenje krvi i otišao, a došao je bolničar ili šta već jest ,onaj koji mi tu injekciju mora dati. Iliti me piknuti. Iliti ubosti. Da, opet ću biti bodena, jer sam ranije bila bodena .Koje li ironije. Sjedila sam ja na stolici i čekala spasonosnu pikicu, a bolničar je pripremao injekciju. To je onaj postipak koji traje minuticu.-dvije dok se injekcija priredi, odredi doza, a pacijent za to vrijeme mirno sjedi. Ako ga nije ubola osa. A mene je. No i ja sam sjedila mirno, svi su mi djelovi tijela bili mirni osim nogu. Jedna od posljedica uboda bilo je i nekontrolirano drhtanje. Počelo je još dok smo se vozili u autu i nikako nije prestajalo. I tako sam ja sjedila u stolci, mirna, a noge su mi se tresle. Imala sam one sandale sa peticama koje su po onom mramornom podu radile tok-tok-tok-tok zvuk. Pa stane. Pa tok-tok-tok-tok opet, pa stane. I tako stalno. Vidjela sam ja da mene bolničar stalno pogledava. Drži iglu u zraku, gleda mene, gleda u iglu, pa opet nešto provjerava, pa me gleda, a tok-tok se razlježe ordinacijom ko neki muzički refren koji se stalno ponavlja. A onda se okrenuo prema meni podigao iglu još malo više u rukama i rekao-gospođo, pa to je sasvim mala igla, eto vidite, čak sam je zamjenio, uzeo sam ovu najmanju što imamo. Nije vam to ništa strašno. Biti ću pažljiv, brzo će sve biti gotovo. Širom sam otvorila oči, čujem li ja to dobro, pa on misli da se je bojim injekcije i da se zati tresem. On to mene hoće utješiti. Htjela sam se na sav glas nasmijati. Nisam. Pa što bi čovjek pomislio, valjda, da sam već i histerična. Pa da na kraju završim i na psihijatriji. Samo sam mu lijepo zahvalila na pažnji, i nakon pikice otišla. Mislim da će me se sjećati do kraja života.

ubod tj. "otrov" od ose je termolabilan .
Znači kad te pikne osa mjesto uboda trba grijati ..obično je dosta žar cigareta , upaljač ili tako nešto ako si vani , u kuči ima više izbora ...
grijati koliko možeš podnjeti , ne treba izazivati opeklinu .

Usput da spomenem isto je s ribom pauk koja se nađe u Jadranskom mru ..no ribiči to uglavnom znaju

Mislim da sam sada postala imuna na ubod. Ovo je treći puta što me ubola nakon alergijske reakcije, i nije mi bilo ništa, ali sam zato dvije godine nakon prvog puta nosila Dimidril u đepu, jer mi je doktor rekao da ga uvijek imam i da drugi puta reakcija može biti puno gora i da se može u nekoliko minuta umrjeti.

Sinoć mi je cijelo vrijeme, a i još i sada na mjesto uboda bilo puno toplije nago cijela ruka.