Ludbreška Sveta Nedjelja

Poljoprivredni sadržaj novost ovogodišnje “Svete Nedjelje”
Ludbreško proštenje od 29. kolovoza do 6. rujna


Jedno od najvećih proštenja u Hrvatskoj, ludbreška Sveta Nedjelja, čija raznovrsna događanja obuhvaćaju brojne vjerske, kulturne, gospodarske i zabavne programe, ove godine bit će sadržajno još bogatije. Naime, novost ovogodišnje manifestacije jest Izložba stoke i malih životinja ludbreškog kraja. Ovaj zanimljiv sajam održat će se u subotu 5. rujna na livadi u Ulici Rudolfa Fizira, a interes poljoprivrednika je velik.
– U razgovoru s brojnim akterima poljoprivredne proizvodnje razvila se ideja o organizaciji sajma ovakve vrste. Odlučili smo ga smjestiti u vrijeme kada imamo najviše posjetitelja i očekujemo brojne sudionike, ne samo s ludbreškoga kraja već i znatno šire. Bit će tu proizvođači poljoprivrednih strojeva, opreme za poljoprivrednike. Specifičnost bi bila i izložba malih životinja tako da ćemo na jednome mjestu imati zanimljivost za cijelu obitelj, a pripremit ćemo i prigodan program. Nadam se da će sajam biti uspješan, a već dogodine i dužeg trajanja. Grad Ludbreg svakako će stajati iza ovakve inicijative i biti maksimalna podrška – rekao je gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić.
Ovih dana stigao je i odgovor Ministarstva poljoprivrede u kojem prihvaćaju pokroviteljstvo Izložbe stoke i malih životinja ludbreškog kraja.
Na manifestaciji će se predstaviti uzgajivači konja, svinja, krava, koza, ovaca, malih životinja, proizvođači poljoprivredne mehanizacije, vinogradarske opreme, opreme i ukrasa za konje te proizvođači stočne hrane.




Ostala sam iznenađena i naravno, zgrožena pročitavš ovo.
Pa kuda sve ovo vodi, hajde, ti štandovi svega i svačega su se uvukli među tradicionalnu proščejansku ponudu, iako  bi na takvoj manifestaciji  trebalo biti ponajviše ponude vjerskog sadržaja a ne odjeće i obuče, ali ajde, to su neke osnovne živorne potrebe pa se može nekako prežvakati. Gastronomska ponuda i zabavna su poželjne čak, ali ovo, pa ovo je krajnja komercijalizacija neprimjerena ovakvoj vjerskoj manifestaciji.
O Gospode Bože, ako ovo dopustiš, onda ćemo zaista postati izgubljene ovce. U punom smislu riječi.

Ja sam ti jednu ili dvije sezone otišel u vrbovec na "kaj su jeli naši stari" pa sam jel čevape i pil hajniken , ah ..nije vrijedno trošiti riječi

Ma da, tako je to kada pravila nisu jasno definirana. Sve te manifestacije bi trebale biti tematske, bez odstupanja.
Ali, organizatori se valjda boje da tako neće privuči dovoljno posjetitelja pa dopuštaju svaštarenja. I onda na kraju ispadne da ideš na jednu - vidio si i bio si na svima. I zapravo te više ništa - osim onoga, da izađeš malo iz dvorišta i ubiješ vrijeme - ne vuče da poigledaš ostale.

E, sad se lijepo idem obuč, kosicu malo počešljati, mislim nešt - ne vrijedi nabaciti šminku, gnjavaža je to.
Oko podneva krenemo, do pol jedan smo tamo, pa kolko se bude imalo volje ostati.
Razmišljala sam da pozovem prijatelje, ali tako sam posljednjih godina postala nedruštvena - ništa što nije pod mojom kontrolom mi ne paše - stani ovdje, čekaj da se netko pomakne sa mjesta, odi ovamo,mene to ne zanima.....sad bi netko kavu, meni se ne pije, sad je netko gladan, meni se ne jede, ja bih jela, njima se ne jede.....najvolim dok mogu onako kako ja hoću. A sam blantava.

Joooojjjjj, vratili se mi.
Bilo je to ovako - došao muž kući iz kafiča ko što sme se bili dogovorili u pol dvanaest, ali ja sam bila još u kućnoj i taman sam se počela češljati. A onda je meni trebalo sat vremena jer sam ipak odlučila nabaciti malo šminkice, ono, tek da se nešt malo osjećam bolje, pa dok sam ispeglala haljinu koju sam neki dan samo nemarno bacila, pa sm kosu tri puta isponova slagala jer sam bila pametna jutros pa je nisam prala dok sam se kupaLA JER SAM JE PRALA PREKJUČER NAVEČER - TU SAM SE ZARIBALA GADNO JER JE NIKAKO UKROTITI I SVA SAM SE POČUPALA I POSKUBLA, - o bemti velka slova opet - i tako je meni trebalo tih uru vremena da se spremim i mi smo tamo došli u jedan i odmah otišli i ipak krknuli kilu i pol janjetine i litru mineralne. Dvijesto četerdeset kuna. Sad, ili je bilo više od kile i pol ili nas je prešao ličanin, jer je kila sto trideset, a mineralnu smo platili posebno. Nema veze. Onda sam kupila pet hulahopki za deset kuna - to dok smo pojeli i krenuli dalje. Onda sam kupila pet majci kratkih rukava za deset kuna. i još pet i još pet.
Onda smo otišli dalje i polizali sladolede. Onda sam kupila dvoje naočale za deset kuna, a onda pet majci muških za pedeset kuna. A onda pet malih plastičnih noževa za deset kuna, pa sam uzela još jedne tako. A onda sam kupila pet pari čarapa za dvadeset kuna, a sam onda razmislila pa sam uzela još pet pari za dvadeset. E, onda smo otišli nešt popit jer sam bila žedna, muž popio pan jer drugo nisu imali, a ja pol litre kokte sveukupno za trideset kuna. I onda smo otišli prema dalje jer sam ja rekla da moram kupiti još jednu turu majci    - onih pet za deset kuna, jer sam se sjetila još jedne prijateljice kojoj ću ih dati. E, onda sam ja rekla da ću si kupiti one čokoladne grožđice i rižu i lješnjake, a muž je reko da neću jer sam dosta debela, a ja sam rekal da oću, a on da neću i tako par puta reko on rekla ja,, a onda sam ja rekla da oću jer ako neću da ću mu slomiti prst, i odmah demonstrirala kako bu to izgledalo jer smo se taj čas, ko i većinu ostalog držali za ruke. Nakon zorne demonstracije i osjeta kako će to izgledati i osjećaje koje će pritom imati, on je iz đepa izvadio pedeset kuna i turnul mi u ruku jer sam ja ovaj puta išla u Ludbreg bez novčanika i bez moba i bez ičega, a sad mi malo žao zbog toga jer ima još nešto što imam za reći, a to što sam bez moba bila tamo ima svoje duboke korijene sa ovog foruma u postu tamo negdje gdje sam bila iskritizirana u vezi oblačenja, a ja sam opet imala jednu haljinu - istinbog ne onu koja je kritiku izazvala, ali jednu već istu u kojoj sam javno već eksponirana ovdje - i tako me taj neki kritičar sad osujetio da ovjekovječim kako mi je general Domazet prišao i pružio i stisnuo ruku  - tu opet istinabog moram reći da je on to napravio jer sam se ja zagledala u njega i kontala odakle ja tog čovjeka znam i nis mogla skužiti. Eh. A onda sam skužila jer sam malo zatim ugledala generala Rojsa kako par koraka iza isto ide, a je sa okrenula prema njemu i širokim osmjehom na licu mu rekla - gospon Rojs, vi ste moj idol, ja volim takve koji nemaju dlaku na jeziku. Kak smo se izgrlili i nasmijali, i popričali, i tako.....a onda smo malo prošetali i šetali i razgledali opet, a onda je počelo nešto se mrgoditi vrijeme i oblaci se skupljati i vjetar puhati pomalo i mi pojurili još te majce pet za deset kuna uzeti , to budem Bruni dala, i onda smo rekli sad idemo doma jer su nam plastenici otvoreni. I tako smo mi došli doma, i tu kod nas doma malecko padalo, a sada sunce granulo.

jesam sve rekla? jesam, ak se čega sjetim budem još, ali mislim da ničeg više nemam.l
Ah, da, sreli se sa nekoliko znanaca, popričali, sjeli za tablu malo.......tako....dobila pohvalu za frizuricu i za hmmmmmm.....nešt u stilu dobro izgledam za svoje godine - ko da ja to ne znam, ali to "za svoje godine" baš i nije trebalo naglašavati jebem ih nepristojne i neobazrive, spuste te na zemlju tak da tresneš ko kad se odlomi komad kometa pa bubne o Zemlju i napravi kilometarski krater. Bljak.