POVRĆE

možda on nema takvu vagu a teže mu ide to s vijugama , možda su mu vijuge preravne ..ali opet kad dobra cifra uđe u vijuge lako se izgubi do izlaza

priprema za sadnju paprike -

[img][You must be registered and logged in to see this link.][/img]

[img][You must be registered and logged in to see this link.][/img]

To si ti sjela na podrivac?

Sad mi je dosta. Ovo mi opet nije ništa jasno - gledam ja u ogledalu, neka debeljuca stoji, a idem ja jučer u kuću iz plastenika i nosim nešto u obje ruke, a hlače mi spale skoro na koljena.
pa koji je to vrag, u zadnje vrijeme mi se to stalno događa.

Ne bi čovijek mislio kako je zabita zemlja bila, ja sam mislila to sam,o s roto napraviti, ali rekao muž bude podrivačima prošao.
Zalijevala sam krumpire u slogovima, bile cijevi na dnu, i znla sm napraviti potapanje - kako se to sabilo ispod, nism niti mislila da bi tako bilo.
A to ti je 7342, malo mu je preveliki podrivač, za u polju da se pusti do kraja, mislim da bi lipsao, u plasteniku ide, ali prvi puta ne, drugi puta se može pustiti - da sam ja tako napravila, moj muž bi mi opet rekao - kaj delaš, zaklala buš mašinu.

pitijacro je napisao/la:Sad mi je dosta. Ovo mi opet nije ništa jasno - gledam ja u ogledalu, neka debeljuca stoji, a idem ja jučer u kuću iz plastenika i nosim nešto u obje ruke, a hlače mi spale skoro na koljena.
pa koji je to vrag, u zadnje vrijeme mi se to stalno događa.

I kaj ti sad ne jasno?
pak je valjda doslo vrijeme da premenis gumilastiku u hlacama,,,

Imam ja elegantnije rješenje - sad budem obukla haljinu, ništa ne bude spadalo više - ma bi ja i jučer, ali ta jedna koju imam za plastenik je na pranju, kako i dvije suknje.
A sam bedasta, budem ja sad uzela ove iz ormara za rad, a za ormar budem si kupila druge.

A jesam neka, sad sam se tek toga sjetila. Plalim se na albanske sviječice.....


Evo sam jučer razmišljala u vezi one jebade u plasteniku sa paprikom i viškom vode.
Kako sam to mogla elegantno riješiti, a ja se već treću godinu jebavam sa time i živciram - prošle sam si to sanirala dosta dobro, ali ove sa zaboravila dok smo postavljali cijevi, a i tako dugo mi nije pallo na pamet dok mi se opet nije na kraju sve potopilo - onda sam si spojila sa spojnicama na kraju i napravila suprostavljene struje i uspjela dio pritiska na kraju smanjiti a povečati ga u sredini.

Sada sam skužila da sam samo morala staviti duple cijevi - je da bi trošak za cijevi bio nešto veći - tristotinjak kuna, ma zanemarivo, , a i treba razvodni vod bušiti i postaviti izvode, ali s time bi sve bilo riješeno - pritisak bi se smanjio, zalijevalo bi se kraće, i biljke bi na kraju normalno rasle. Za ovu godinu je to sada gotovo - ne mogu ih više postaviti, prekasno sam se sjetila, Ne budem valjda do druge zaboravila što sam smislila.

I tako....primila se ja posla - počela sam rogu saditi danas popodne - dobro je, nije loše - od četiri do devet sam posadila tisuču osamsto komada s time da sam si samo donosila kontejnere i napravila sve osim rupa - to je muževo, ima prakse za bušenje.



[You must be registered and logged in to see this image.]" />

i to sve pod krovom ....

Ajme crnog dima ..ode mašina

Da se pohvalim kako patliđani lijepo napreduju - imaju cvijetne pupove već.

[img][You must be registered and logged in to see this link.][/img]

Moja paprika - moj ponos, ova kutija ima dvadesetak kila...

[You must be registered and logged in to see this link.]

Moj paradajz, već par dana se tako, po nekoliko kila nađe....

[You must be registered and logged in to see this link.]

Krastavci salatari -

[You must be registered and logged in to see this link.]

Krastavci kormnišoni -

[You must be registered and logged in to see this link.]

Moje zelje -

[You must be registered and logged in to see this link.]

Ima i kelja i brokule i karfiola, ali nisam poslikala....


A ovo je sve zajedno roba za koju ja mislim sutra uzeti tisuću dvijesto -tristo kuna - naravno, ako je utopim.




[You must be registered and logged in to see this link.]

jebemti sunac očima i to jeo

Ma da, a paprika prekrasno izgleda kada je stavim na klupu, ima sjaj ko da je izglancana.
Dobro je prodala sam - a pogodila sam koliku vrijednost robe imam u pedeset kuna. Baš sam trgovac.....
Imam stalne kupce koji cijene okus moga povrća i ne gledaju za kunu dvije razlike u cijeni - rezultat je to dugogodišnjeg odabira sorti.
Zapravo je plasteničko povrće sočnije i mekanije od vanjskog.

To je ona paprika koja mi je uzela mjesec dana sna.
Fenomenalno se oporavila i zaista lijerpo napreduje -

[img][You must be registered and logged in to see this link.][/img]

Paradajz s kojim sam skroz u problemima - bere se dvadesetak kila dnevno, ajd, nije nešto, ali prodam ga po dvadeset kuna - danas nabrano četerdesetak kila - dobro je....

[You must be registered and logged in to see this link.]

Krastavci koji su mi se nagomilali, imam kornišona dvijestotinjak kila, nešto će se sutra utopiti, ali će se sutra opet i brati....valjda do subote odu, otvorili smo novo prodajno mjesto, pa se nadam da ću ih unovčiti....
I salatari, isto ih ko kamenja na šljunčari,rastu ko blentavi....pogotovo oni u drugom plasteniku.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Marter mu , gledam ovu papriku iznad i vidim samo da treba povezati sedam tisuća špaga. Koje sranje, u nedjelju ću cijeli dan raditi, ali za taj poosao trebaju četiri nedjelje.Prokleti posao, a radnika ne možeš dobiti da ga na koljenima tražiš.
Kvragu, da se rasplačem, ne pomaže.

Ima radnika samo nitko nece "radnika" adekvatno platiti pa onda i od radnika dobijes neradnika te ste na kraju svi nezadovoljni,,,

Na cemu temeljim ovu tvrdnju?
gledam ja ove u svom kraju, nebi platili radnika da ih je*es, radije ce da propadne nego da se covjeka posteno plati...
sve se kuka nema se kriza je i tako to a nakon svake sezone ili uleti novi đip ili se kompletno promjeni stolarija i fasada i tako to u tom stilu,,,
pa te ja sad pitam tko je tu lud ili tko bi trebal biti lud?

Dečko, sad si v meglu vritnul.

Na čemu temeljim ovu svoju tvrdnju?

Satnica dvadeset kuna.
Prema težini posla i više nego adekvatna, pogotovo ako je usporedimo sa težinom posla na normu, za mašinom, u trgovini, u tekstilnoj.....ne traže se mišiči, samo okretnost i brzina. Ali radnika nema. Ono što ima bi da prođe radno vrijeme i da se nakon tri, četiri puš i kava pauza ide doma.
Ja sam imala radnika za jednu srednju firmu popuniti.I od svih njih jedan (1) je zadovoljio sve moje kriterije. Nije on radio tak da se zdimilo za njim, radio je normalnim tempom, odsjedio je kroz deset sati posla više od ure vremana, petnaest minuta plus svakog jutra je potrošio za doručak, pol ure za ručak. Ma tu malo lažem, nije pol ure, nije nikada više od dvadeset minuta iako je bilo pola sata određeno, uvijek bi nakon jela i malo predaha za stolom ustao i otišao raditi. u sedam sam ga dovezla u dvorište nakon čega je odmah išao u kuću da mu spremim doručak. Dobio ručak, i prije neg sam ga kući vozila večeru.
U ono je vrijeme satnica bila trinaest kuna, isplata svake subote. Dala sam mu još četristo kuna na kraju svakog mjeseca umjesto prijave, i svake subote se radilo do podneva, a plačala mu se cijela nadnica. I kupovala radna odjeća i patike.
To je bio radnik koji je vrijedio da se ide autom po njega i vozi ga se kući svaki dan, napravi četerdesetak kilometara dnevno, jer kada je napravio posao koji sam mu zadala, ako mu je preostalo vremena, sam si je našao nešto za odraditi.

A sada imaš sve na socijali, i veli jedan koji za petero djece, ženin porodiljni i još nešto dobiva mjesečno pet i pol tisuća kuna - ma da ne bi on išao raditi, nek rade budale, njega kur.c hrani. Za dvije godine bude šesto dijete, već sada zbraja i preračunava kada mora napraviti dijete da se ne prekine dotok porodiljne naknade a da se dijete ne rodi prerano, pa propadne par mjeseci ove što sada dobivaju.

Rade ljudi tamo gdje su stalno pod paskom vlasnika i gdje se prema njima neljudski odnosi. Tamo šute, trpe i odrađuju maksimalno kolko mogu. Kada ih poštuješ za kratko vrijeme zaborave da su došli zaraditi i da za to zarađeno moraju nešto i dati.

Draga moja uvijek je bilo niskoprofitabilnih grana i niskoprofitabilnih zanimanja tako da se na toj osnovi nemogu temeljiti niti poslagivati usporedbe,,,
no necemo sad ni o trgovcima, tekstilcima, obucarima niti njima slicnima,,,
u mom kraju postoji nekoliko cinjenica a to je da neki poslodavci imaju radnika na prebir dok ih drugi nemogu naci niti za lijek,,,
mala smo sredina i gotovo svak svakoga zna a vjerujem da je i kod tebe tako,,,
koliko si ti los ili dobar poslodavac bila ja necu u to ulaziti,,,

Jednom davno davno davno kad sam dobio prvi posao (na prijavu) imao sam vatreno krstenje , zapravo nije to bilo nikakvo krstenje a ponajmanje vatreno nego samo par dobronamjernih savjeta koji mi jos i dan danas znace sve,,,
ono ko mladi nikom se od nas nije radilo i uvijek bi cekali samo da sef zbrise da mozemo sjesti i zacikariti, ali ovaj je bio lopov nikad se nije znalo ni od kud ce doci niti od kud ili u koje vrijeme ga se moze ocekivati,,,
jednom prilikom tako imali "to" vatreno krstenje, bili si napravili cik pauzu i evo ga ko za vraga, svi pogasili cigare i trk za poslom, a on pozove nas opet na cik pauzu, hmmm, svi smo znali da nekaj ni vredu,,,
pocel je sa rijecima pa el ja imam rogove il kaj?
pa kaj svi skacete cim me vidite?
pa kaj Vi mislite da ja neznam i ne vidim skoro svaku vasu pauzu?
da ne nabrajam dalje,,,
pa veli, zakaj tu pauzu ne zavrsite ko ljudi i ne krenete dalje bez obzira bil ja tu ili ne
i tak lifral on nas cijelu cik pauzu ali rijetko ko ga je nakon toga gledal onim starim ocima,,,
bilo nam je jasno da svoju placu moramo zasluziti, bilo nam je jasno da i nakon kaj napravimo ono kaj se od nas ocekivalo da si moramo najti nekaj drugo za delati a ne cekati da nam on dojde prstom pokazati kaj se mora napraviti,,,

imam osjecaj da se nakon toga manje delalo nego prije ali da smo svi skupa bili zadovoljniji,,,
znal je on i nakon toga dolaziti ali nitko se vise nije trzal niti skakal ko prije,,,
za razliku od mnogih sefova iza njega bil je covijek i dan-danas na ulici pozdravi a ima od tog vremena gotovo tridesetak godina,,,

ja iskreno nemam potrebe za tezakima jer gotovo sve stignem sam odnosno s familijom odraditi,,,
pod ovo gotovo sve misli se na normalne svakodnevne poslove,,,
ali ima tu i poslova za koje trebam pomoc tipa skupljanje iliti branje ljesnjaka, branje grozđa itd.
no nemam problem za skupiti ekipu jer vecinom su to osobe sa kojima imam neke odnose i sa kojima nesto djelim pa se eto svi ti koga god pozovem rado odazovu,,,
obicno ih ne placam jer obicno imaju zasto doci ili znaju da cu i ja njima doci kad god me pozovu,,,

kad bi ih i placao nikad nebih bio "zidov" jer i sam sam nekad radio za tu jebenu dnevnicu i znam kako ju je jebeno tesko zaraditi iz dana u dan,,,

E vidiš, kod mene je drugačije - moje selo je oduvijek bilo selo imučnih ljudi, devedeset pet posto su to bila dobrostoječa gospodarstva ili radničke obitelji koje nisu imale potrebe ići u nadnicu. Pomagalo se besplatno jedni drugima.
Sve se promijenilo - dobrostoječa gazdinstva su postala gazdinstva sa financijskim problemima, ali će rijetko tko ići nekome u nadnicu zbog ponosa, a i da se ne bi skužilo da imaju problema. Uzajamnih ispomoći više nema, jer se većina prestala baviti poljoprivredom, i ja osobno ne želim nekoga moliti za pomoć kome nemam prilike primjereno se odužiti. A pomoć samoinicijativno više nitko ne nudi - ako i ponudi, to je većinom jednokratno iz osjećaja dužnosti zbog nečega što si za tu osobu napravio ranije. I dok se to "naplati", za jedno dulje vrijeme od toga više ništa.
Ja radnike mogu dobiti tamo gdje sam ih uvijek dobivala - u romskom naselju. Da sada tamo odem, ne bi mi bilo dosta pet auta da ih potrpam koji bi kod mene radili. Iz određenih razloga ih više ne uzimam. Iako mogu mirne duše reći - ako ih pozove dest poslodavaca, većina njih će između nas deset izabrati da rade kod mene. Razloge neću navoditi.

U mojoj kući su svi radnici, bili naši ili romi sjedili i jeli u blagavaoni za stolom samnom. Ne kao kod većine po garažama. Nikada nisam nikoga tjerala da radi preko svojih mogučnosti, samo one koji nisu htjeli odraditi nadnicu nisam više uzimala.
I da, pozdravljaju me, svi, nekih se čak i ne sjećam, ali priđu mi i popričamo.....


A kvragu, sada si me sjetio jednog u ono vrijeme mladog čovijeka, Rade se zvao, jedne pretužne sudbine....bolje da nisi.
Evo sam se rastužila.

Odoh nabrati paprika za tržnicu.

Berem krastavce, male, a onda budem velike.
Što ih imaaaaa.....ko će to prodati.....
....poslikam.

Podjeli sirotinji,,,
kupi ulaznicu za raj,,,

Aha, da ne bi.
I tako ti ja u dučanu , tu u selu, stojim u redu na blagajni, a ispred mene jedan iz moje ulice - sedma kuća, socijalac i on i žena mu. Desetak godina mlađi od mene.. Plača kvatro sladoled, največi - četerdeset i nešto kuna - i veli - a je skup, ali samo jednom se živi.

A ja neka radim, i poberem još to i neka im podijelim.
Ma ono što preko dva visi.

[img][You must be registered and logged in to see this link.][/img]


Sad, ovo žuto i suho lišće je već odavno trabalo poskidati, ali nema se vremena.
Zapravo bi se moglo u one sate popodne kada imamo odmor, ali tada sam preumorna. A popodne se opet roba sprema, napravi nešto usput što je hitnije.....ma nema veze, do spuštanja stabljika bude došlo na red.

Ovo ti bas i ni za neku pohvalu,,,

Ma nije.
Ali.....
Ti paradajzi su već trebali biti spušteni jer su visoki jedno dva i pol metra, ali još nisu obrani pa mi se ne žuri porezati taj višak staroga lišća.
Kod paradajza je ovako - ti donji listovi se moraju skidati jer su stari i nemaju više funkciju, zapravo troše hranu - iako zapravo ko i stari ljudi ne mogu pojesti nešto puno, i to se radi prvenstveno zato da plodovi budu bolje osvijetljeni i lakše i prije crvene. Osim toga dobiva se na prozračnosti, čime se smanjuje vlaga  i rizik od napada bolesti, a i olakšava se berba.

Evo, mi smo zakazali u ovome poslu, ali me ništa više ne brine - sada je prvenstveno prodaja u prvom planu, cijene su izvanredne, svi paradajz prodaju po šesnaest kuna, šiptat u petak i subotu po dvanaest, a ja ovaj po dvadeset za sada. Prodam pedeset kila - uhu.....dok se budu cijene srozale, dok se više ne bude moglo dnevno uzeti dobru paru, budemo se malo više posvetili kozmetici, za sada je i ovako dobro.
Odoh pobrati velike krastavce koje nisam sinoć - sa ovima ih bude dvijesto kila na zalihi, za srijedu i  četvrtak, malih imam sto kila u podrumu, i danas opet berba - ih veselja, jedva sam u subotu zalihu svela na dvadeset pet kila, pa došla subotnjovečernja berba, pa nedjeljna jučer - i na sto kila sam opet isponova. A na dvanaest kuna ih prodajem.
Volim ovo doba - cijene odlične, i paprika još uvijek na dvadeset ide, bude to još neki dan tako pa će pasti, ali do kraja ovoga mjeseca bude to jošš dobro se prodavalo, a onda bude u sedmom jebade. Bude se bacalo u smeće viškova, a i cijene budu nikakve, zato me sada ne ebaje niti nered u olastenicima niti zaostatci u pposlu.

Odoh - Ninini hrbti su kuhani, posao čeka na mene.

Ovo je za muhača -

vidi muhač, ovako izgleda pincirana paprika - ako nisi zapamtil dok sam ti u plasteniku pokazala, ili ak nisi dobro gledal, vidi sada - okreni vrat za sto osamdeset -

[You must be registered and logged in to see this image.]" />

A ovo sam ispincirala danas, i namotala na špage - isto vrat okrenuti za sto osamdeset  -

[You must be registered and logged in to see this image.]" />

a ovo su krastavci, jedno sto kila, ma i više, mali, od subote i od nedjelje nabrani    - ne treba kriviti vrat -

[You must be registered and logged in to see this image.]" />

a ove sam nabrala danas, sedamdesetak kila      - jedna kanta fali, još je u plasteniku - isto ne treba kriviti vrat -

[img][You must be registered and logged in to see this link.][/img]

ovo baš nisu mali , ili tebi i krstavci u ruci rastu