Ništa,samo ovo.......

"Ne ruši sve mostove , možda ćes se vratiti. Ostavi bar jedan između srca i mene. U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti, mogle bi te nazad vratiti uspomene".

- Ivo Andric




"Nisam najljepša. Nisam najbolja. Nisam ni savršena. Bog zna da nisam najsretnijaželim ostvariti svoj san. Možda sam tvrdoglava ali to sam ja! Upamtite: ''Savršeni ste upravo onakvi kakvi jeste. Ako vas neko želi promjeniti, ne zaslužuje vas"


"

"Kažu, da se neke osobe kad-tad vrate u naš život...Ali, uglavnom tad bude kasno...Jer, vrata života se otvaraju drugim ljudima i novim putevima...
A vremenom se zatvaraju ona, koja su bila tad otvorena za jednu osobu"...




''I zauvjek sam ostao gladan ljubavi i pažnje:
niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvjek sam je očekivao,
a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću,nježnošću, prijateljstvom,
pa i kad bih se prevario, opet sam uvek bio spreman da naletim na isti mamac.''

M. Selimović



"Nikad necu dozvoliti sebi da budem ono sto drugi vide u meni.Biću ono sto
jesam,neću dozvoliti ovom svijetu da unisti čovjeka u meni.Voljeću i
vjerovati,ali cu odbaciti laz i prevaru.To su osobine koje ne dolikuju
jednom ljudskom bicu.Ljubav ce biti jedini osjećaj sto ga imam u sebi a
osmjeh jedini jezik sto ga razumijem.Neka moj zivot,bude samo moj i pusticu
da u njega uđu samo oni koji to zaista zasluzuju"!

Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi.

Pitao je: “Ko želi ovu novčanicu?“ Sve ruke su se podigle. Nastavio je: “Ovih 50 eura daću nekome od vas, ali najprije ću još nešto uraditi.“ Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao: “Da li je još uvek hoćete?“Sve ruke su bile i dalje u zraku.

Zatim je nastavio: “A kad ovo uradim?“ Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod.Podigao je novčanicu; bila je zgužvana i skroz prljava. “Dobro, ko je hoće još uvijek?“ Još uvijek su sve ruke bile podignute.

Onda je rekao: “Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu jako vrijednu lekciju.Šta god da sam uradio sa ovom novčanicom, vi ste je htjeli i dalje, jer ni u jednom momentu nije izgubila na vrijednosti.U svakom trenutku je vrijedila 50 eura.“
“Često nam se desi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života.“
“Ponekad se osećamo kao da ne vrijedimo ništa.“
Bez obzira šta ti se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi,TI nikada nećeš izgubiti na vrijednosti. Bio prljav ili čist, izgužvan ili ispeglan, TI si i dalje neprocjenjiv za sve one koji te vole više od ičega na svijetu. Naši životi se ne vrijednuju prema onome šta radimo ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO SMO MI.
Broji svoje uspjehe, a ne probleme i brige. Nemoj nikada oklijevati da probaš nešto novo. I uvijek imaj na umu: Jednostavni ljudi su sagradili Nojevu Arku – a stručnjaci Titanik!

"Milijuni ljudi kroz život ti prođu, samo onaj pravi zaustavlja se i s tobom prolazi sve.
Svaki događaj ostavlja ožiljke kojima se trebamo ponositi!..
Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora;
To nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići...
A ja..Uvijek cu nastojati sačuvati to malo što imam, jer sam premalena da zagrlim sav svijet i dobijem sve što želim".




Svaki put je samo put, i nemoj se ustezati da ga napustiš,
ako ti srce kaže da to učiniš.
Pažljivo osmotri svaki put.
Oprobaj ga koliko god puta smatraš da je potrebno.
A onda upitaj sebe i samo sebe:Ima li ovaj put srca?
...Ako ima onda je taj put dobar; ako nema, uzaludno je tratiti život na njega



"A bol koju osjećaš...To je život. Život je kao cvijet leti - ili ga zaljevaš pa procvjeta ili ga napustiš i on uvene...Tragedije se događaju.I što onda,dići ruke?Odustati?Ne.Kad ti srce prepukne,moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ.A bol koju osjećaš...To je život.
Zbunjenost i strah?Podsjećaju te da negde postoji nešto bolje i da se za to vrijedi boriti...Vrijeme sve briše.Htio to čovjek ili ne,vrijeme sve briše.Sve odnosi.
Na kraju ostane samo mrak.Katkad u tome mraku nađemo druge,a katkad ih ondje ponovno izgubimo.Znate,rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju.Odrastamo zadovoljno sa idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo…
I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe…
I onda shvatiš kako si bio u krivu,shvatiš kako su ti jako potrebne,shvatiš koliko ih jako voliš…
S vremena na vrijeme,ljudi nadmaše sebe.Katkad te iznenade.Katkad pokleknu.Život je katkad čudan.Stisne te.Ali ako otvoriš oči,naći ćeš nadu.U taktovima pjesme.I u očima voljene osobe.A ako imaš sreće,ako si najveći sretnik na ovome svijetu,onaj kojeg voliš,uzvratiće ti ljubav".

"I eto, smijem se, uprkos sebi i uprkos svemu. U inat tom krdu dvolicnih i laznih ljudi. Moj smijeh im je odgovor na sve. Možda bi trebalo da plačem zbog njih... ali osmijeh mi ljepše stoji... i vise ih nervira. Jedna je sreća i nemam drugu - kad se nasmijem to je pauza za tugu".....

"Kažu da sam se promijenila... Nisam više onakva kakva sam bila,u pravu su ljudi. Drugačija sam, ne mislim da sam gora. Naprotiv,bolja sam od mnogih koji mi sude. Kažu da sam drska. Nisam. Samo ne dam da me gaze.Kažu da sam bezobrazna. Nisam, samo udarce istom mjerom vraćam. I opet ne valjam... Kažu da sam izgubila dobrotu u sebi. Nisam. Samo je više ne pokazujem svima... Podigla sam zidove. Do najboljeg dijela mene sada stižu samo oni kojima ja to dozvolim i oni koji to znaju cijeniti, koji su to zaslužili. Ostali samo neka stoje vani ispred zidova i pitaju se kakva li sam iznutra"...


Nista ne traje zauvjek. Cijeni ono što imaš danas,već sutra može nestati ...




"Ne biram riječi, biram ljude sa kojima mogu pričati bez biranja riječi".


"Ja sam od onih koji vjeruju da film vrijedi odgledati milijun puta zbog jedne jedine scene. Ja sam ona koja skuplja sve: trenutke, dane, sate. Ona koja nikada ne zaboravlja. Ja sam ona koja čuva uspomene. Ona koja se sjeća svega. Ja vjerujem u magiju, čaroliju i ljubav. Ja sam ona koja voli sve ljude. Ja sam ona koja će se zaljubiti u tebe ,ne zbog tvog izgleda ,nego zbog onoga što jesi .Ja sam ona koja će biti prijatelj svima. Ja sam ona koja daje savjete i sluša. Ja sam ona koja ima stotine omiljenih pjesama i svaka me podsjeća na određeni trenutak. Ja sam ona koja pamti samo dobro. Ja sam od onih koji žele da za pedeset godina izvade kutiju prepunu uspomena i sitnica, dnevnika i knjiga, spomenara i slika i da to pokaže svojim unucima. Ja sam ona koja je pronašla svog princa. Ja sam ona koja vjeruje ljudima. Ja sam ona koja voli jednog čovjeka najviše na svijetu". .




Život je previše ironičan da bi ga skroz razumio. Potrebno je da budeš tužan, kako bi znao cijeniti sreću. Potrebna ti je galama, kako bi cijenio tišinu. I potrebno je da te netko napusti, da počneš cijeniti njegovu prisutnost.

"Tih par mjeseci ona je mene trebala više nego ikog, a meni je bilo svejedno. Ona je meni trebala ostatak života. Tada je njoj bilo svejedno"


Pitate me zašto sam se promenila? Vi to ozbiljno? Vaše prevare, izdaje, ponašanje, glumljenje pravih prijatelja, nestajanje kad mi trebate… Mogu ovako do sutra. Da li vas još zanima odgovor na pitanje? Ili ste shvatili da sam se napokon počela boriti za sebe i da se sa mnom sve teže igrati...?!


[You must be registered and logged in to see this image.]


"Lijepo je kad imate lijepe uspomene. Nije lijepo kada je to jedino što imate."



[You must be registered and logged in to see this image.]


Tesko je zaboraviti osobu koja je ostavila mnogo toga za pamcenje.


Ne brisite suze, vec osobe koje su vas naterale na njih.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tužne žene imaju najljepši osmijeh. One se smiju da prikriju tugu. Taj osmijeh je uvijek ljepši, jer je u njega uložen veliki trud.


"Uvijek postoji netko tko nas čeka na kraju puta, na kraju dana, svega... Uvijek.Uvijek postoji netko tko nas voli baš takve kakvi jesmo."

Meša Selimović



Prije nego što krenete tražiti sreću, provjerite - možda ste već sretni. Sreća je mala, obična i neupadljiva, i mnogi ju ne znaju vidjeti.

Pravog muškarca, s kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli - ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kako treba, da znate čiji ste.

~Voli, jer samo hrabri vole, a kukavice čekaju da budu voljene~

Dobijem s vremena na vrijeme napad iskrenosti. Pa priznam da mi nedostaje. Onako, baš, jako. Pa opet navučem na sebe tu masku ravnodušnosti. Tvrdoglavo.
*Andjica*

-Ne zoveš je, ona razumije.
-Ne pišeš joj, ona razumije.
-Nemaš vremena za nju, ona razumije.
-Svejedno, ona razumije!
-Ali ako je vidiš s drugim, trebaš je razumejti kao i ona tebe.

"Kad volim, volim bez granica. Ali kad me jednom izdaš, sebe volim dovoljno da odem."


"Ali, ja sam sanjalica. Vjerujem u nestvarno. Verujem u ono ALI svaki put kada mi kažu da se ne zavaravam. Jer nemoguće postaje moguće, ako dovoljno želiš."



Uključila je razum. Shvatila je da sam, ipak, preveliko đubre i da je ne mogu voljeti nikad.
Voljeti onako, klasično. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek ću očekivati da ona bude tu za mene.
Ne mogu kad joj bude najteže doći i zagrliti je, mada znam da ona meni bi.

Prijatelju, slomila me. Jednostavno, nisam ocekivao, ali dotukla me. Znaš? Srce mi je slomila. Prica se da je cula sve što sam rekao. Prica se da zna kako mi je, ali zašto mi se ne javlja? Zašto me izbjegava?

Znaš prijatelju, dok je ona tebe trebala ti si od nje bježao, dok je ona plakala ti si se smijao, kad je ona tebe molila, ti si odbijao, sada je prijatelju, kaže ona, red na tebi da patiš. I ne, nikad ti se više nece vratit. Kako ona kaže : Grješila sam, ali necu više. "

[You must be registered and logged in to see this image.]


Niko nije postigao velike rezultate prateći gomilu. Imajte hrabrosti i odlučnosti. Napravite sami sebi svoj put.



Umorna sam od onih koji me vole. A stalno mi suprotno dokazuju..
Izdana od onih koji su se  u vjernost kleli..A sve kletve pogazili..
Obilježena Judinim poljupcima čak i tamo gdje ne treba.Ne vadim više noževe iz leđa..
Jer ja ipak znam da praštam.. Plačam im suzama.. I ponekim nacrtanim osmjehom..
Za mir.. Samoću.. Ne režite mi krila.. Ja ipak znam da letim.. Tamo gde se najteže leti.. Po realnosti!


Sada prihvaćam i vjerujem... Da postoji loše... Da postoji zlo... Da nisu svi dobri i pametni... Da ne glume samo glumci u kazalištima... Da će mi malo tko reći hvala, a ponajmanje Istinu reći u lice kakva god da sam i jesam... Da sam ja prevaziđen model zastao negde u vječnosti koji je vjerovao da me neko voli baš takvu kakva jesam, sa svojim vrlinama i manama, lošim i lijepim danima, suzama i osmjesima...



Ne vjerujte  ljudima koji vam govore samo ono sto vaše srce zeli čuti,sto priželjkujete da vam bude rečeno..Ne vjerujte svim tim slatkim riječima koje lebde oko vas..Ne vjerujte tim osobama koje se šuljaju oko vas..Vjerujte,oni samo čekaju..vrebaju na vaš neuspjeh,na vaš pad.To njima hrani dušu...




LJUDI SU KAO SATOVI, NEKI ŽURE, NEKI KASNE, A IMA I POKVARENIH.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Zašto bih bila tužna!?
Izgubila sam nekoga tko me nije volio, ti si izgubio ono što te voljelo najviše.



Iskreno, ne treba mi netko ko će primjećivati samo dobre stvari na meni. Treba mi netko tko će vidjeti i loše, a opet me željeti.



[You must be registered and logged in to see this image.]





Za svakog muškarca postoji baš njegova fatalna žena, koja možda i nije njegova, ali je nemir njegov, njegov blagoslov ili prokletstvo. Neke veze su nevidljive, ali neraskidive.


Ponekad je teško prihvatiti činjenicu da neki ostaju u našem srcu, ali ne i u našem životu..




[You must be registered and logged in to see this image.]



Kod mene ne postoji ponos. Jednostavno, nema ga. Ja bih u stanju bila i prva poruku da pošaljem i da zovem. Ili, da kažem sve. Baš sve što mi stoji na srcu. I ‘nedostaješ mi’ i ‘volim te’. Ma, sve što mi je u tom trenutku u glavi. I ne bi me bio sram, nikad, i šta god da je u pitanju. Niti bih lupala glavu satima kasnije što sam to uradila. I možda to ne valja, ali mislim da je bolje da se kaješ za nešto što si uradio, nego za nešto što nikad nisi.




Postoje dva razloga zašto ljudi šute o nečemu. Ili im to ne znači ništa, ili im znači sve.



“Odjednom je sve počelo ličiti na bajku. Nisam otišla na bal, nisam izgubila cipelicu, ali princ je došao. Donio je sav sjaj kraljevstva u svojim smeđim očima i miris ljeta u svojoj kosi. Bio je baš onakav kakvog sam željela... Poseban. “


Najveća ljudska greška je pokušati iz glave izbaciti ono što ne izlazi iz srca.


“Ne možeš dva puta učiniti istu grešku. Drugi put to više nije greška, nego izbor.“



[You must be registered and logged in to see this image.]


''Nema slučajnog susreta.
Svaka osoba u našem životu je ili ispit ili kazna,
ili dar od sudbine.''

Ne ide to tako, djevojčice, svojim nevinim pogledom na svijet nećeš natjerati ljude da te slušaju, svojim iskrenim suzama nećeš ih natjerati da te vole... I koliko god da si dobra, njima nikada neće biti dovoljno! Ponekad je najbolje okrenuti se i otići. Ne zato što te ne slušaju i ne vole, već jednostavno, zato što te više ne poštuju.


Došla je da me podsjeti da je bolja od svih njih tamo zajedno, a ja ću o tome ćutati, kao i obično. Više nemam prava da govorim da je najbolja. Došla je da me ne pogleda, da me ne dodirne, ne zagrli, ne poljubi, ne čuje, ne voli.





" Jedan ju je volio,htio ju čuvati,skidao zvijezde s neba,a drugi ju je ignorirao.Nije teško pogoditi koga je ona voljela."



[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this link.]

I da vam kažem nije bitna prva ljubav. Bitna je druga, bitan je taj koji ti slomljenom srcu vrati sjaj i licu osmijeh.



Ima ljudi koji nemaju novca za lijepu odjeću,ali zato na sebe obuku svoj osmijeh i svoju dobrotu. To su osobine neprocjenjive vrijednosti, i vrijede više od bilo čega drugog.



Vjerujem da ima dovoljno dobrih muškaraca za sve žene koje ih zaslužuju... Ali, ne zaslužuju sve žene dobrog muškarca,niti svaki muškarac dobru ženu.


"Uvijek postoji netko tko nas čeka na kraju puta, na kraju dana, svega... Uvijek.Uvijek postoji netko tko nas voli baš takve kakvi jesmo."


Ja svoju dušu ispunjavam nekim lijepim trenucima... Nekim sitnicama... meni i malo znači mnogo. Ne očekujem puno od ljudi, a ljudi su upravo takvi. Mnoge će more života izbaciti na moju obalu, a samo će rijetki u sebi biser nositi.



Na putu da postanem pokvaren dečko,sreo sam nju. Njenim ulaskom u moj život,periodni sistem elemenata postao je potpun. Čini mi se da je to mjesto oduvijek bilo rezervirano samo za nju i da je oduvijek čekalo da se ona pojavi.



"Rastati se, to svi moramo, ali opraštati se, to nije
posao za svakoga. Za to treba jako srce."



Budi ljubazan. I nasmješi se svakome koga sretneš. Možda mu je taj osmijeh potrebniji više nego što misliš.




Nemoj nikada tražiti od mene objašnjenje za neki moj postupak. Nema ga. Povuče me srce. A ja pratim i slušam svoje srce






“Prijateljstvo je najteža stvar na svijetu za objasniti. To nije nešto što se uči u školi, ali ako nisi naučio što je smisao prijateljstva, uistinu nisi ništa naučio.”

[You must be registered and logged in to see this image.]


Sreća je izbor.
Ponekad ju je teško izabrati ispred ostalih raspoloženja, ali je zato uvijek izbor.
Biti sretan ne znači imati sve.
Znači biti zahvalan na onome što imaš.


[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]


"Postoje ljudi koji oko sebe šire radost.
Jednostavno, spontano.
Gdje god se pojave svane sunce.
I kad odu našim bićem odjeknu zvona njihovog smijeha i njihova radost traži dom u našoj duši.
Takvi su da nitko ne može biti netaknut.
Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti u nama.
Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece.
U svojoj radosti pronalaze i snagu.
I za sebe i za druge.
Poteškoće im ne ostavljaju na licu nesreću i bore.
Vedrina je njihov životni moto i hvala Bogu što takvi postoje.."

Ivo Andrić

Blago onima koji takvu osobu već imaju u svojem životu.



"Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu.

I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a da društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.

Nakon nekog vremena, naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.
Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti neko pokloni cvijeće.

I nauči da možeš mnogo toga pretrpjeti.
Da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš."



"Ne mjenjaj svoju prirodu.
Neki jure za srećom, drugi je stvaraju.
Kada ti život stvori hiljadu razloga za plakanje, pokaži mu da imaš hiljadu razloga za osmijeh.
Brini se više za svoju savjest, nego za svoj ugled.
Jer savjest je ono što ti zaista jesi, a ugled je ono što drugi misle o tebi.
A ono što drugi misle o tebi...To je njihov problem."


Kada jednom odeš,ne osvrči se za sobom.Možda ćeš vidjeti da za tobom nitko ne žali.

Uvijek se igram. Svaki naš dan razlog mi je za igru novu. Rijetko ponavljam stare. Otvorim oči i zapitam se koje će nam igre danas servirati život. Nekada su burne, nekada lagane, nekada tužne…..vesele…al svaka ima svoju čar. Nešto novoga. Sutra već nema iste igre. Zato ja uživam u današnjoj. Ponese me, pa se isključim iz svega i glava slaže sličice šarene kada igra postane previše siva. Jer ne volim sivu. Siva je nešto između. Bijela nije. Crna nije. Ne volim - između! A, začudo, život nam najviše baš sivih nudi. Ne prihvaćam takvu. O, daaa….odbijam ja igrati po pravilima po kojim se, kao, mora. Imam ja svoja. Meni važna. Tada igra postaje žestoka. Borba više nego igra. Nateže život na svoju, a ja na svoju stranu. Konopac puca. Obično sam ja ta koja pala nije…ne zato što sam jača od života, već što se život smilovao i dao mi još jednu šansu. Meni. Ovakvoj. Borbeno ludoj, a svojoj. Zna život što vrijedi. Jedna ovakva. Zato mi i dopušta da dobivam bitke koje bi za mnoge davno izgubljene bile. Želim sebi više takvih igara od onih koje te u sivilo uvuku pa zaboraviš i tko si i što si i što želiš, a osobito što si nekada želio. Pogubiš sebe u igri sa životom koji te u sivilo svoje vuče. Šarenilo moje glave spašava me u ovim igrama-bitkama i zato im se uvijek rado vraćam i prihvaćam izazove. I baš kada pomislim kako primirje traje….evo mi novoga pladnja igara….pa biram. Nije mi samo jasno zašto su moji izbori uvijek tako žestoki i jaki i teški. Biće da već pri izboru znam da pobjeda je moja, a time slađa, što izazov je veći. Volim sebe. Jer ja sam baš ovakva.Igračica života.

Moj Hasanago,nisam crna pica - ja sam plavuša - a iskreno,već bi mi posvuda dobro došlo pomalo kemije da budem baš  crna.Ili ptica ili pica   - svejedno je.

Tvoja nebum.Prijateljica. Ali možemo biti dobri.Ti si izabrao Fatu,Upucavaš joj se čim ja leđa okrenem, sada kad te znogirala ti bi opet mene za prijateljstvo.A-a....Veliš da si njoj poruke slao?je? Meni nisi.Lopove.Prevrtljivi.Mani me se,mani.....