Taj tok života

Taj tok života što nosi sve ispunjene i neispunjene želje, sva htjenja ostvarena ili odgođena za neko bolje vrijeme, neke primjerenije trenutke, to nešto što nesvijesno i neovisno o spremnosti da se uzme ili odbije odredi da baš tako i baš sada to mora biti,to na što se ne može ili se jednostavno propusti utjecati, to, u jednom trenutku prikaže svu nemoć ljudsku da izmjeni nešto baš u trenutku kada to bude najpotrebnije, da se zastane i stane korak unatrag, u vrijeme kada je još sve bilo onako kako treba biti da dani prolaze bezbrižno nanizani jedan na drugog, u vremenu prije teškog trenutka koji promijeni sve, i izbriše sve što je prije bilo, neminovno odnese spokoj budućeg vremena.

Koliko je dugo taj trenutak prisutan a svijesno prikriven iz bojazni da će se saznanjem sve promijeniti, da će taj nespokoj koji ipak tamo negdje duboko potisnut čeka na trenutak lucidnosti i neopreza uzdiči, i snagom lopte potisnute na dno jezera ustalasalih strahova pred onime na što se ne može utjecati poletjeti uvis i uzdićiti i na površinu izbaciti spoznaju nakon koje ništa više neće biti isto,  i nakon koje  mir i spokoj više neće postojati,  a teške će misli biti konstanta koja ispunjavati i dane i noći,  u samoći, i  od drugih pritajenih i skrivenih strahova,  zaglavljenih duboko u sebi, neizrečenih, a uvijek prisutnih. I koliko dugo  to zavaravanje sebe može biti varljiva nada da ipak nije  ono što će bespovratno izmijeniti tok života.

Šezdeset i dvije godine.
Žena vedra duha, uvijek nasmiješena, nasmiješena i licem i očima i duhom - nesto je smiješak, samo zamišljen pogled, neodređen, bespomočan, ugaslog sjaja. Nemir i pitanja bez odgovora, neizvjesnost i teška borba pred njom. Ona najteža - zadržati ono najdragocijenije što svaki čovjek ima - život.
Poželimo joj snage u borbi koja je pred njom i pobjedu koja će iza sebe ostaviti svu patnju kroz koju mora proći.
Cilika, sretno.
Nisu ove moje suze što sada klize bol zbog onoga kroz što prolaziš, nada su i želja da upiješ. Nemoj odustati. Nedaj da ti ništa uništi nadu i želju da iz ovoga izađeš kao pobjednica.

Ovaj post,,,, bem ti sunce je više neg potresan, ništa neznam,, al sve znam,, teško je ovo i čitati,, a kamoli....
Moja iskrena podrška,, u borbi, prijateljice nedaj se....

Ma tako ti je to.
Veli ona, znala je već osam mjeseci da nešto nije u redu, ali jednostavno nije išla liječniku. To je taj strah da će se slutnja potvrditi, i čovjek živi u nadi i iluziji da ipak nije, da će slijedeći dan svi simptomi nestati i sve će biti u redu. Mislim da smo zapravo svi takvi.
Čeka je još magnetna prekosutra, trebaju vidjeti jesu li se metastaze proširile i kuda, obzirom da je sve već u poodmakloj fazi.
Ne znam, ona zapravo ne izgleda loše, ali to crijevno je veoma podmuklo. Obično ide prema plučima i mozgu.
Ova moja druga susjeda, koju zovem moja Belalova je isto imala sličnih problema - prije deset godina operirala dojku, a prije dvije je imala metastazu na mozgu. No, otkrilo se na vrijeme, evo je radi i veseli se životu - kada ja velim da se smijemo, zaista se smijemo. Ima ona svojih crnih trenutaka, zamisli se nad svojim životom i svime kroz šta je prošla, e, onda je ja dignem - lupim neku bedastoču, namjerno, napravim budalu od sebe, nasmijemo se od srca i opet je povratim u svakodnevnicu. Malo je to što za nju napravim, ali to je jedino što mogu.
A Cilika mi je sa desne strane, prolaz nas dijeli, i uvijek smo zajedno tamo.
O Bože, koje su to ljudske sudbine.........