Koliko nam je bitna financijska strana života

Uvijek svi znamo reći da novac u životu nije bitan. Ima daleko većih i važnijih vrijednosti koje bi trebale svakom čovjeku biti iznad toga, i koje bi trebale biti prioritet za sretan život.
Je li to doista tako? Koliko financijska strana utječe na ostvarenje tih vrijednosti, i koje su to vrijednosti koje svakome normalnom čovjeku moraju biti iznad svih ostalih da bi ostvario čovječnost i zadržao ljudskost u sebi?

ma koje vrijedosti , i ti si nasjela , vrijednosti su izmišljene da bi s ushičenjem  jurili novac ,

Pa, nisam baš uvjerena da je tako.
Neki financijski minumum mora biti da možeš biti miran i opušten, a baš ta mirnoća i opuštenost su preduvjeti za empatiju, koja je po meni jedna od osnovnih ljudskih vrijednosti koju bi svaki pojedinac morao posjedovati u sebi.
Biti stalno u neimaštini i grču kako preživjeti slijedeći dan stvara gorčinu, pogotovo dok gledaš oko sebe one kojima to nije problem.

nema minimuma , letvica se svaki dan diže a preskočiti je teže

Ovako za javni primjer mogu navesti  tvog pesa , auta , plastenik , centralno ..

hočeš preč na obrazovanje , školovanje , kopjuter , mobitel
čovjek živi milijune godina ,ne 2000 kako se to prikazje .

medicina , ..ma ne znači da več nakon napisanog topica neću trčati  u ambulantu ..moderna molekularna medicina je unaprijedila čovječanstvo isto kako je to ljepo negdje opisao ilegalac( ) u vezi biljaka koje uzgajamo ..ili ti pirova pobjeda

čovjek treba živjeti iz dana u dan .. nisi slušala Plečka prošli vikend ?

Možda nema. Ili možda ima ako živiš u zatvorenoj zajednici u kojoj nema drastičnog imovinskog odstupanja pojedinca, (iako je to praktički nemoguće, čak i u mormonskim ili amiškim postoje značajne oscilacije.)
Ali ako pogledaš u širem kontekstu - na primjer onaj beskučnik koji svaki dan na čakovečkim placu prosjači, mene i bogataške elite koju su sinoć prikazivali na tv, ja sam superiorna u odnosu na njega, i shvaćam koliko puno imam i time je stvoren preduvjet da se  stvori empatija i želja da mu pomognem. A kada pogledam bogatašku elitu shvaćam koliko sam financijski siromašna, i sad, da u meni ne postoji nešto što ne teži za time, možda bi se onaj osjećaj empatije i želje za pomoći izgubio, ili ga jednostavno ne bih imala jer  u odnosu na elitu ja sam jedna jadnica kojoj isto  treba tuđa pomoć.

Dakle, ja imam svoju granicu. Granica mi je točka preko koje moje težnje i želje ne idu.

Ja znam da drugi žive u prekrasnim vilama sa bazenom, da voze aute vrijedne milijune kuna, imaju svoje avione, ali meni to ne treba za moje osobno zadovoljstvo. Zadovoljna sam sa ovime što posjedujem.
Samo, tu se sada javlja drugo pitanje - jeli razlog što ja za time ne osjećam potrebu taj što sam svijesna da to uz sav svoj trud nikada neću imati, a samo sebe zavaravam da to ne želim, ili ja to zaista ne vidim kao prioritet da budem zadovoljna i sretna. Nešto u tipu lisice i grožđa - htjela ga pojesti, pokušala ga je dohvatiti, bilo je previsoko pa nije mogla, pa je rekla - ma neka, i bolje, ionako je kiselo.

Plečko? Jesam.
Inače, možemo svi živjeti iz dana u dan. Pod uvjetom da si stvorimo uvjete za to.

To življenje iz dana u dan zapravo znači ne dramiti zbog problema - pojednostavljeno rečeno prespavati jer sutra je novi dan.
Ali ako ti sutra dođe ovršitelj i sa obitelji te izbaci na ulicu zbog neplačenih računa, to življenje iz dana u dan pada u vodu. Ne možeš neke životne situacije prihvatiti takve kakve jesu, a bez stresnog angažmana ih ne možeš riješiti.

zamisli čovjeka u njegovoj prirodoj okolini tj. nagonu ...
model zapadnog života nas tjera da prodamo svoje usluge što skuplje a ljudski nagon , tj. ostaci ljudskog nagona nas tjeraju da to isto stečeno , zgrtano , na prevaru i drugi snalažljivi način djelimo beskučnicima .
to nije normalno
Kako čovjek može biti beskučnik dok ima prutja , šume , blata , karotna , kontenjera , praznih kuča , ..pogledaj kaj se dešava kad na tisuče ljudi odluči potražiti drugo mjesto za život , to su jedna prirodna ponašanja , čovjek je postavio granice i prao oko nje , to je druga tema .
beskučnik je jer mu to odgovara   .


Pročitao sam prvi odlomak i napisao gornji komentar, nakon dugog odlomka gdje spominješ aute , vile i bazene vidim koji su tvoji apetiti i  gotovo je nemoguče da ti skrenem pažnju na  "pravi put " ,

to je bio samo primjer.

Ti si ko moja mlada susjeda za vrtom. Ništa čovjeku ne treba, ona ničemu ne teži, evo, čak je i otkaz dala, ne radi više, ali gle - voli pojesti , je da si ona to sama spremi, ali komponente za to donese iz dućana. A za dućan treba kunu. Već je samim time u raskoraku sa tvrdnjom da ne treba ništa.
Kada slijedeći puta dođeš k meni rado ću te upoznati sa njom - tridesete, slični pogledi, fino ćete gugutati pod jabukom njene mame tu iza mojih plastenika, ležati ispod i čekati da vam koja padne u usta kad ogladnite, A niže tamo u šumarku ima paprati za napraviti gnijezdo za spavanje. Samo morate biti dobri da se mater ne posvađa sa vama jer vam neće dati svoje jabuke, a onda ćete morati zasaditi svoju - i tu ste onda gotovi sa svojim načinom života u kojem vam ništa ne treba - napraviti ćete prvi korak poduzetništva i neminovno krenuti putem stijecanja materijalnog.

Kako ti to zamišljaš - misliš da u prvobitnim zajednicama nije bilo privatnog vlasništva? Brus. Sam teritorij je bio vlasništvo plemena, špilja, kamen, makar i samo privremeno boravište - branilo se od uljeza. Dakle - moje. Ne tvoje. Bježi da te ne kefnem.

Ti si utopist.

ne možeš se ismijavati iz mojeg stava , možeš samo svojoj bedastoči
svijet je odavna otišao u krivo da bi ga mogli promjeniti ja s tvojom susjedom u maminoj paprati
Ali da bi nam bilo ljepo -bi ..i to dan za danom

Ja mislim da se čovjek mora pokriti kak je deka dugačka i da se nesmije protezati bez obzira kaj je dulju deku kupil ili se on skratil.
Definitivno je bolje živjeti od danas do sutra. To su nas nekad krivo učili.

Već smo rekli da živjeti od danas do sutra ne znači ne nastojati steći potrebno za ugodan život nego ne doživljavati životne probleme stresno, znati ih prihvatiti kao nešto neminovno što će se na ovaj ili onaj način riješiti. I ako se ne riješi na za nas ugodan način, to prihvatiti kao neminovnost i ne raditi osobnu dramu zbog toga.
A a la Admin osobe uvijek, i u današnjici imaju prilike živjeti a la beskučnik način života, ilitiga smatrati svojom kućom ne samo cijelu Zemlju nego i Vasionu.
Ugodno im bilo, ali ja nekako više volim toplu sobu i meki madrac ispod guze, pa makar zbog toga ispala i materijalist. I nekak mi se najugodnije okupati u trideset osam temperature vode, a seksati na plus osamnaest, a ne minus osamnaest.

ma kaj je to ugodan život?
, tko je napravio mjerila ?
sad se i ja moram smijati , oprosti

A gle, unatrag se ne može. Ako nas ne pogodi kataklizma koja će sve ,ajd, uvjetno rečeno, blagodati modernog društva odnjeti sa sobom, nikada više nećemo skupljati poldove prirode i spavati u njenom okrilju.
Nisu mjerila ugodnog života od danas ili jučer, i da, dižu se svakodnevno, ali tekovina je to vremena prvog čovjeka, od trenutka kada se odlučio umjesto kamenom životinju za prehranu ubiti kamenom sjekirom koju mu je palo - da li slučajno, ili razvojem inteligencije napraviti. već je tom prvonapravljenom kamenom sjekitrom započeo proces stvaranja ugodnog života koji progresivno raste progresijom razvoja njegovog intelekta.
Shvatio si iz ovoga šta je ugodan život i tko donosi ili stvara mjerila ?

gubiš teoretiziranjem na objektivnosti.
Tak da ću se sada ja slatko nasmijati.

pojam ugodan život si sama sebi postavila kao mjerilo , priroda čovjeka ne poznaje ugodan život .

možda da na primjeru tople kupke probam objasniti , ti je iz ovih postova smatraš ugodnim životom .
Da li svaki dan uživaš u toploj kupki?

čovjek svaki dan mora jesti i srati , ništa drugo ....( da ne zaboravim ono s susjedom u paprati) .


Čak i onaj beskučnik kojeg si spomenula nije beskučnik zato jer nema kuče nego zato da bi ti stvorila usporedbu tj. mjerilo tog kako kažeš ugodnog života .
Beskučnik je tu da bi se vidjela razlika .. njega nije stvorila priroda nego čovjek , sustav da budemo precizniji ..

Čovjek je mentalno oblikovan ( pitanje od koga i zašto) da stalno nešto želi ..zapravo ima tri vrste ljudi , jedni su zadovoljni s ničim , drugi s onako malo rekli bi flegmatik , treči nisu nikad zadovoljni ..da se vratimo na želje ..
Čovjek si želi želju i kad si je ostvari opet je nesretan pa zaželi novu .
Ti si željela toplu kupku i nakon par kupanja si se zasitila želje pa onda poželiš bazen u dvorištu ...no rekli smo gore postoje tri vrste ljudi ...to ako nemaš bazen ne znači da s jednakim žarom uživaš u toploj kupki kako prvi put .

E tu ti sada fali konstanta.
Ljudi koji imaju konstantu , kada je ostvare imaju ugodan život. Dakle, kada privrijede, dobiju, nađu, uzmu, sve ono što im za njihov pojam ugodnog života treba, a sve ostalo što vide oko sebe a smatraju da im to ne treba bez obzira mogu li si to priuštiti ili n, žive za nijh ugodnim životom. Netko je zadovoljan sa paprati, netko kadom sa tideset osam, netko deset metarskim bazenom. I ako želje ne igu dalje, to je to.
Ljudi su različiti i imaju različite granice. I nije točno da se dostignuta konstanta proširije kod svih ljudi, i da svi nakon što zadovolje svoje potrebe žele više.
Evo, moje se potrebe smanjuju. Ne želim ništa više nego imam, čak smatram da mi je nešto i teret
Doživljaj ugodnog života je individualan, i ne možeš ga ukalupiti kao istu vrijednost za svaku individuu zasebno.

I nije točno da čovjek mora svaki dan samo jesti i srati i da priroda čovjeka ne poznaje ugodan život. Mora i prespavati. Već tu mora napraviti izbor - hoće li leći na kamen ili na meku travu. I to je već, taj izbor meke trave komocija ugodnog života.
E, sada smo došli do izbora. To je zapravo osnova svega što govorimo.
jer li beskučnik izabrao da bude beskučnik? Nije. Okolnosti su utjecale na njegovo stanje. Da je beskučništvo njegov izbor, onda bismo mogli tvoju teoriju uzeti kao relevantnu.

nema konstante kad iz dana u dan želiš sve više i više .

Pa o tome se radi - kada dostigneš ono što želiš, to je to. Ne žele svi ljudi više. Samo održavanje stanja koje ih zadovoljava.

Znam ja o čemu ti pričaš, ali ne možeš se držati primarnog. Razvoj intelekta uvjetuje poimanje potrebnog i onog iznad toga. Dakle, mi smo sami ti koji namećemo ili ograničavamo potrebu, ovisno o osobnom viđenju iste. A to opet znači da nemamo svi iste kriterije koji zadovoljavaju poimanje ugodnog života.
Griješiš kada tvrdiš da prvi čovjek nije znao za ugodu. Ma već sam rekla - svaki izbor je zapravo ostvarenje ugode i ugodnog života - zaklon pečine ili spavanje na vjetrometini.......ali.....mentalni razvoj je omogučio da se u pećini prostre trava  - viši stupanj mentalnog  travu mijenja krznom ubijenih životinja......
Ne može se to toliko pojednostavniti kako ti misliš.

Zakomplicirao si se u jednostavnosti svog viđenja životnih vrijednosti, nametnutih ili osobnih,ili nepostoječih, sasvim je svejedno, ali ne možeš tvrditi da one ne postoje. Zapravo je sve podložno relativitetu, ima dvije krajnosti, i u jednoj, onoj ako se vraćamo unatrag prema prapočetku si ti apsolutno u pravu, no, apsolutno pravo, kao ni apsolutna istina ne postoji. To ti je nešto slično kao što je moje mišljenje da ekonomija kao znanost ne postoji jer ne može biti znanost nešto što ima rješenje kroz uzročno - posljedičnu relaciju, jer je to rješenje logična posljedica uzročno-posljedične interakcije. A ono što je logično samo po sebi ne može biti znanost. Prije bih rekla da je u mome izvrnutom sustavu vrijednosti znanost kabala.
Ti imaš djelomično kabalistički pristup životu, ali samo u ideji. U praksi ga nemaš, u praksi si jedan on nas, težiš zadovoljiti svoje kriterije, a čim ih težiš zadovoljiti, težiš ugodnom životu. Onom stupnju koji će zadovoljiti tvoje potrebe. Koje imaš ili nemaš, ali su ti potrebne za preživljavanje. A čim su ti potrebne za preživjeti - bile one samo u tome da se svaki dan najedeš i posereš - a i tu moraš razmišljati šta ćeš i gdje naći za jelo (promišljanje te vodi prema cabali koliko god takvo promišljanje prizemno bilo jer na stupnju mentalnog razvoja u kojem postoji samo potreba za jesti i srati je način zadovoljenja te potrebe mistificiran kroz način kako to postići ajd, malo sam tu prisilno ubacila kabalu koja naravno ima preveliku širinu i sasvim drugačije značenje i način promišljanja da bi se bez modifikacije mogla uklopiti, ali sa stajališta relativiteta, to je to, malo krnje, ali može poslužiti. )

ma odoh predaleko, u ovo se neću upuštati, prerasla sam neke teme.

ma ček malo , stani na futbal , otvorila si temu u kojoj želiš odgovore ,
Odgovore sam ti dao ..ali ti ideš dalje , ako želiš odgovore treba standardizirati mjernu jedinicu za tvoj odgovor ..koliko ja znam nema mjerne jedinice ni istrumenta  kojim bi izmjerili "Koliko nam je bitna financijska strana života" ..znači da pitanje i tema zadire u ekonomiju , kako smo rekli da ekonomija nije prirodna znanost odgovor nečeš dobiti izraženim u mjerljivim veličinama  .

raditi da bi kupio samo zato da imam stapa se s  osnovnom idejom kapitalizma gdje  kupujemo stvari koje ne trebamo za novac koji namamo ...samo pogledaj svoj stol s neke druge teme i našla se budeš u ooj teoriji .

Uživaj u onoj mojoj teoriji želja , zaželi si nešto ali si to ne ispuni ..to je život .

Ajd.......